Zapadni Balkan: Teško ostvariva carinska unija

Na sastanku premijera zemalja Zapadnog Balkana u Sarajevu sredinom ožujka ponovno je iznesena stara ideja osnivanja regionalne carinske unije s ciljem unapređenja pojedinačnih ekonomija.
Autor Igor Lasić/DW

Inicijativu je ovom prilikom potaknuo srpski premijer Aleksandar Vučić, a sekundirao mu je Johannes Hahn, povjerenik Europske komisije za proširenje, ali novi plan unekoliko se razlikuje od ranijih verzija.

Naime, u odnosu na varijantu koja je bila aktualna sredinom prošlog desetljeća, primjerice, današnja situacija isključuje ili barem velikim dijelom potiskuje Hrvatsku kao mogućeg sudionika takve unije, s obzirom na njezin ulazak u Europsku uniju 2013. godine. Svejedno, imajući u vidu trgovinski suficit s ostalim zemljama, kao i neke strukturne ekonomske prednosti, Hrvatska se, neslužbeno i načelno, radije postavlja u obranu statusa quo.

Jer, promijenjene bi joj okolnosti mogle anulirati bolju ekonomsku poziciju o odnosu na istočno susjedstvo, s tim da je Hrvatska već pretrpjela određene loše efekte zbog napuštanja regionalnog trgovinskog ugovora CEFTA-e, a po ulasku u EU. No zbog vrlo delikatnog ekonomskog (dis)balansa same regije, porazgovarali smo s nekolicinom eksperata o teoretskim izgledima eventualne buduće carinske unije Zapadnog Balkana. Koliko je ona moguća, dakle, i koje bi joj bile prednosti i mane te što stoji u široj političkoj pozadini inicijative?

Opasna nevidljiva ruka tržišta

“Mislim da je posrijedi jedan još nedovršeni plan razvoja i političkog smirivanja ovog dijela Europe”, rekao nam je ekonomist Ljubo Jurčić, nekadašnji ministar gospodarstva RH koji je u svoje vrijeme i osobno sudjelovao u navedenim sličnim pregovorima.

“S ulaskom Hrvatske i Slovenije u EU, produbio se jaz prema ostatku zemalja iz bivše zajedničke države – ali i ekonomije, jer su se te zemlje desetljećima razvijale u visokoj kompatibilnosti, sa sličnim procedurama i sklonostima. Na žalost, danas u EU rastu još veće razlike, s brojnim debelim zidovima. Zato sam nekoć i sugerirao da bi najveća pomoć EU-a ovoj regiji bio poticaj za intenzivniju suradnju dotičnih zemalja, uz konvergiranje Europi.”

Jurčić smatra da se odnosi na Zapadnom Balkanu više ne smiju prepuštati tzv. nevidljivoj ruci tržišta kao što je Europa – ali i čitav Zapad – sklona. To, među ostalim, znači socijalne prioritete naspram interesa, primarno, kapitala; to znači i ravnopravnost među dotičnim zemljama.

“Treba nam nova forma regionalne suradnje koja zadovoljava jasan cilj”, inzistira Ljubo Jurčić, “a to ne bi bila klasična carinska unija, jer već imamo tome sličnih paralelnih saveza, ali bi trebalo da sadrži elemente kooperacije, spajanja lanaca snabdjevanja, te reprodukcijskih lanaca, uz npr. skupne nastupe s produktima u trećim zemljama, kao i suradnju u istraživanju i razvoju.”

S druge strane, ekonomski konzultant Žarko Primorac, inače bivši ministar financija Bosne i Hercegovine, zdušno pozdravlja perspektivu moguće tješnje ekonomske suradnje na Zapadnom Balkanu te smatra da bi tako trebala reagirati i Hrvatska.

Primorac se također poziva na tradicionalne zajedničke odlike pojedinačnih ekonomija u regiji, uzimajući pritom u obzir i neke njihove mane, a ne samo vrline: “Dobro postavljena i organizirana carinska unija bi svakako doprinijela unapređenju ekonomske suradnje i dinamiziranju ekonomskog razvoja u regiji.

A nekako je samo po sebi razumljivo da inicijativu pokreće Srbija koja ima najveći ekonomski potencijal, najveće tržište i vjerojatno je najbliže uključivanju u EU ma koliko ono daleko bilo. Drugo je pitanje leže li iza te inicijative neki politički interesi suprostavljenih političkih grupacija kad se radi o budućnosti Balkana.”

Necarinske barijere kao problem

Prema viđenju ovog našeg sugovornika, razni “veliki igrači” nastoje proširiti utjecaj na Balkanu: EU, posebno Njemačka, zatim SAD, Rusija, Turska. “Zato je i inicijativa za carinsku uniju u sjeni toga. Uostalom, svaka ekonomska grupacija, ma kako bila organizirana, tako i sami EU, jest politički koliko i ekonomski projekt”, ističe Žarko Primorac.

Ali, bosansko-hercegovačka ekonomska analitičarka Svetlana Cenić stavlja naglasak na činjenicu da carinska unija u regiji već funkcionira kroz CEFTA-u; veći problem predstavljaju necarinske barijere, pri čemu odnos ne ide u prilog njezinoj zemlji. Također, ona se pita što bi ubuduće trebalo biti s nedovoljno iskorištenim postojećim ekonomskim sporazumima BiH-Turska i Srbija-Rusija.

“Točno je da bi se jedinstvenim tržištem otvorio veći prostor za privredu i da smo naslonjeni jedni na druge. Ali, moramo voditi računa o konkurentnosti privreda i njihovoj snazi unutar unije te o zaštiti domaće proizvodnje i investicija po pojedinačnim zemljama. Ili će neke članice realizirati mnogo veće koristi u odnosu na one koje ne uspijevaju stvoriti stimulativni ekonomski prostor.

A vlasti BiH duži niz godina rade na štetu svoje privrede i svojih građana pa se mora voditi računa hoćemo li s istim blokadama i eksperimentima i u carinsku uniju”, nedvosmislena je Cenić, inzistirajući na potrebi unutarnjeg harmoniziranja BiH u prvom redu, a tek onda uzimajući u obzir mogućnost ravnopravne regionalne suradnje.