Idu lokalni izbori – jeste li svjesni kakvu strahotu plaćate svojim novcem?

Bol, 23.04.217. - Bol, 23.04.2017. - Građanskom akcijom pod nazivom "Zauzeto do daljnjeg" građani Bola na Braču okupili se u nedjelju na plaži Zlatni rat kako bi izrazili svoje nezadovoljstvo što je prošlog tjedna Skupština splitsko-dalmatinske županije donijela odluku kojom se zagrebačkoj tvrtki "Sport B" d.o.o. daje koncesija za gospodarsko korištenje te plaže. Sudionici ove građanske akcije su ručnicima za plaže ispisali višemetarsku poruku "Zauzeto" dok su drugi dio plaže opkolili svojim tijelima. foto HINA / Građanska akcija "Zauzeto do daljnjeg" / Roni MARINKOVIĆ / ml
Uskoro su lokalni izbori, no jeste li uopće svjesni kakav čudan, besmislen pa i zastrašujući sustav financirate svojim novcem? Hajde da barem vrijedi, no takav sustav koji mi imamo jednostavno ne može biti ni na koji način učinkovit. Želite konkretan primjer? Evo, uzmimo otok Brač, ne zato što su nam se Bračani nešto zamjerili već zato što je Brač jednostavniji i za većinu poznatiji od, primjerice, međimurskih općina ili podjele gradova i općina u Moslavini.
Autor Goran Vojković/Index.hr

Brač je, moramo poći od te zemljopisne banalnosti – otok. Njegovih niti 15.000 stanovnika muče manje-više isti problemi kao i stanovnike ostalih jadranskih otoka, možda čak i nešto manje nego druge, radi blizine obale i čestih trajektnih veza. Što se lokalne samouprave tiče, tu se kao prvo nameće pitanje veze s kopnom, pa otočke komunalne infrastrukture, cesta, vodovoda, kanalizacije (koja mora izdržati i znatno povećanje broja ljudi tijekom ljeta).

Treba osigurati i zdravstvenu skrb, pa i mogućnost brzog prijevoza na kopno, ali i osigurati i veterinara i fitosanitarnu zaštitu (evo, maslinari imaju zadnjih godina problema). Treba i dogovoriti gdje se može dulje zabavljati noću, a gdje se ipak može mirno spavati. Treba osigurati vrtiće i škole te povezati hrpu sitnih naselja.

Većina tih problema zajednička je za sve otoke, i manje-više se svi moraju rješavati na razini cijelog otoka – otok je, valjda ne treba držati kartu ispred sebe i uvjeravati, prirodna, pa i društvena sredina, ako Supetar ima loše riješen prijevoz, odrazit će se to na Bol i tako dalje. Većina naselja nema uvjeta za samostalnu školu, učenike treba voziti – i tu se problem rješava na razini cijelog otoka, a ne na razini naselja veličine osrednje zgrade u Zagrebu.

Međutim, voljom hrvatskog zakonodavca otok Brač nije jedna jedinica lokalne samouprave. Nije ni dvije. Otok Brač je osam jedinica lokalne samouprave, jedan grad i sedam općina. Na, kako smo rekli, niti 15.000 ljudi.

Svako naselje – općina!

Autor teksta se unaprijed ispričava čitateljima što ću vas zagnjaviti s nekoliko brojeva, no da bi shvatili potpunu besmisao hrvatske lokalne samouprave, potrebno je proći upravo brojeve koji o Braču, kako su fino posložili na hrvatskoj Wikipediji, govore sljedeće:

Grad Supetar, stanovnika ukupno 4,233, obuhvaća naselja: Supetar 3,326, Mirca 327, Splitska 398, Škrip 172,
Općina Bol, stanovnika ukupno 1,693, obuhvaća naselja: Bol 1,671, Murvica 22,
Općina Milna, stanovnika ukupno 1,042, obuhvaća naselja: Bobovišća 70, Ložišća 139, Milna 833,
Općina Nerežišća, stanovnika ukupno 892, obuhvaća naselja: Donji Humac 165, Dračevica 93,  Nerežišća 634,
Općina Postira, stanovnika ukupno 1,611. obuhvaća naselja Dol 130, Postira 1,481,
Općina Pučišća, stanovnika ukupno 2,263, obuhvaća naselja: Gornji Humac 275, Pražnica 377,  Pučišća 1,611,
Općina Selca, stanovnika ukupno 1,860, obuhvaća naselja: Novo Selo 153, Povlja 344, Selca 872, Sumartin 491,

Općina Sutivan stanovnika ukupno 850, ima samo jedno naselje – Sutivan 850.

Nekadašnje mjesne zajednice s manje od tisuću stanovnika proglašene su gradovima i općinama – u totalno besmislenom sustavu hrvatske samouprave gdje vijećnik, načelnik i zamjenik može postati svatko i njegov brat. Cijeli otok, koji zimi vjerojatno debelo pada i ispod tih 14.434 stanovnika, ima gradonačelnika, sedam načelnika, jedno gradsko i sedam općinskih vijeća.

Koliko košta taj cirkus na razini cijelog otoka? I najvažnije – koliko je njih osam učinkovitije nego da je Brač – jedan grad ili općina? Što tu može jedna mala Postira ili Selca ili Sutivan, ako su potpuno vezani za infrastrukturu koja postoji za cijeli otok?

Koliko to sve košta?

Bračke općine još su i uglavnom samoodržive, nisu izravno naslonjene na proračun kao stotine drugih općina koje “cuclaju” od nekoliko stotina tisuća do par milijuna izravno iz državnog proračuna, no koliko se novca koji bi se mogao iskoristiti za bolji živog građana koristi za puku administraciju?

I još nešto – koliko bi jedinstvena Općina Brač, da postoji, bila jača u pregovorima oko svojih komunalnih i drugih interesa?

Puno malih gradova i općina ne znači i više demokracije, često znači lokalnu svađu i nemoć da se napravi išta veće. Ne možemo od ovako malih gradova i općina očekivati da imaju npr. stručnjake za koncesije i poduzetničke centre.

Kako će se jedinstveno postaviti oko prijevoza? Gdje je glas kada treba rješavati mali ribolov?

Nije naravno da smo se okomili na Brač – ovo je samo primjer. Jedan Vis, koji zimi valjda padne na 2500 stanovnika, ima dva – nećete vjerovati – grada. Grad Vis i Grad Komiža. Sve sa svojim gradonačelnicima, gradskim vijećem i svime što uz to dolazi.

A kako je tek tamo gdje gospodarska aktivnost i turizam nisu razvijeni kao na Braču? Pa evo, pogledajmo izravno “pumpanje” općinskog proračuna od strane Državnog proračuna samo pod par hrvatskih općina pod slovom “D”: Općina Desinić 1.291.474 kuna, Općina Dežanovac 1.137.345 kuna, Općina Domašinec 1.331.470 kuna, Općina Donja Motičina 925.762 kuna, Općina Donja Voća 1.113.796 kuna, Općina Donji Andrijevci 1.560.288 kuna.

Pa kada se pitate zašto je PDV na hranu 25% ili zašto su tolike trošarine na automobile, evo jednog od odgovora.

Na stotine ih je! Beskorisni gradovi i općine koji služe lokalnom uhljebljivanju stranačkih kadrova, a ne boljem životu hrvatskih građana. I ne, ne pomažu “decentralizaciji”, ovako mali gradovi i općine upravo pomažu da se iz centra političkih stranaka, kao nekada, upravlja cijelom državom.

Ovako sitni i raštrkani – mogu omogućiti plaće samo političarima, ali ne i stručnjacima koji im trebaju.

Nekad je Socijalistička Republika Hrvatska imala ukupno 102 općine. Nismo nostalgičari, no što je tome nedostajalo?