Političko pripetavanje: zašto je Alka u Vukovaru pogodak uništa?

Snimku na kojoj je tijekom svečane parade centrom Sinja preplašeni konj zbacio jahača i potom uletio među publiku, na YouTubeu je vidjelo nešto više od četiri tisuće ljudi.
Autor Julijana Adamović

Po proračunu organizatora, to je za tisuću glava manje nego što će ih 6. svibnja, usred Vukovara, izravno pratiti vitešku disciplinu koja slavi davnu pobjedu nad mrkim Turčinom. A gledatelji neće imati problema sa stolicom, kao nekoć zavojevači s istoka. Plastični stolici i montažne tribine postavljeni su mjesec dana prije. Za tu priliku posudio ih je i dopremio dobrohotni zagrebački kolega.

Sve to skupa, alkari, konji i publika, trebalo bi organizatorima donijeti prihod od dvjesto do tristo tisuća kuna. No to ni približno ne pokriva sredstva koja će se uložiti u održavanje spektakla na kojemu bi pozavidio i neki gubernator rimske provincije. Ako oduzmemo posuđene stolce, ostatak od milijunčić kuna u novcu, sredstvima i uslugama pokušat će se sklepati od donacija i gradskih proračunskih sredstava. Ali, koga briga. Nema tog novca kojim se veličina tog trenutka ‘more’ kupiti.

Treba li Vukovaru Alka, pitanje je koje je možda podijelilo Vukovarce. No oni su ionako navikli na podjele. Važno je da gradonačelnik Vukovara oko tog projekta nema nikakvih praktičnih ili moralnih dvojbi.

Što će im plaće? Neka jedu Alku

‘Velika mi je čast i zadovoljstvo kao gradonačelnik sudjelovati u ostvarenju ovog iznimnog događaja koji sa sobom nosi težak organizacijski zadatak, ali veliki značaj za čitavu Hrvatsku’. Izjavio je to Ivan Penava okupljenim novinarima, a onda naglasio da je riječ o ‘spektaklu te da sudjelovanjem u tome svaki čovjek ugrađuje mali dio sebe u hrvatsku povijest’.

Kakve riječi, kakva djela. Jer, ako je ‘spektakl’ oko Alke u Vukovaru buduća hrvatska povijest i ako je u tu povijest mali djelić sebe unio svaki onaj koji će kupiti ulaznicu ili na taj dan posjetiti Vukovar, onda je i on – idejni pokretač i organizator -veliki dio (ako ne i sam tvorac) te povijesti i zlatnim slovima ostat će zapisan u slavu i na čast budućim generacijama Hrvata.

Potomcima onih koji se neće odseliti u Irsku ili Njemačku. Potomcima onih koji će imati ili nemati sreće da umru riješeni svih dugova i kredita. Potomcima koji zbog zavrnutog statuta Sinjske alke neće moći njemu u čast trčati istu, u Sinju, Vukovaru ili Dublinu, ali će u hladne zimske večeri grijati srca evociranjem ovakvih povijesnih uspjeha i uspomena. Osobito potomcima koje ćemo učiti da više cijene konjanike nego znanstvenike. Povijest od budućnosti. Formu od sadržaja.

Na tribini pod lipom, onoj počasnoj, sjedit će i Kolinda Grabar Kitarović. Sjedit će i slaviti ‘hrvatsko zajedništvo’, ne mučeći se Kulmerovim dvorima vlastite savjesti. Ta tko bi u svom oku vidio koplje kad tuđe ispale očne jabučice redom cipelare, pa čak i oni koji su posrnulom pisali hvalospjeve, činili mu usluge ili se istima koristili. Sumnjam da će joj pasti na pamet moralna dilema oko toga kako može biti pokrovitelj Alke u Vukovaru dok radnici državne firme Borovo nisu dobili plaću.

(tportal.hr)