Nemojmo beatificirati demokraciju

AP-images
S novim »sultanskim« ustavom, Erdogan postaje neograničeni vladar u državi gdje je već uveo izvanredno stanje i strpao u zatvore oko 50.000 protivnika režima, s njima novinare i književnike. On će imenovati ministre i smjenjivati ih kad mu se zamjere. Na izborima za šefa države moći će se kandidirati još dva puta, a parlament će biti sveden na pričaonicu bez moći.
Autor Sanja Modrić

Erdogan je održao svoj trijumfalni govor. Prema Visokoj izbornoj komisiji Turske, na nedjeljnom plebiscitu pobijedio je on. Za njegove ustavne promjene, ranije odbijene u parlamentu, sada je glasalo 51,4 posto birača. To je tanka pobjeda, ali ako je opozicija ne uspije srušiti optužbama za krađu glasova, Turskoj slijedi ukidanje parlamentarnog sustava i uvođenje predsjedničkog. S novim »sultanskim« ustavom, Erdogan postaje neograničeni vladar u državi gdje je već uveo izvanredno stanje i strpao u zatvore oko 50.000 protivnika režima, s njima novinare i književnike. On će imenovati ministre i smjenjivati ih kad mu se zamjere. Na izborima za šefa države moći će se kandidirati još dva puta, a parlament će biti sveden na pričaonicu bez moći.

Referendum ordinirana prevara

Oporba tvrdi da je ovaj referendum ordinardna prevara i traži ponovno prebrojavanje glasova. Osporavaju rezultate sa 37 do čak 60 posto glasačkih mjesta. Sumnjivo im je da bi, kao što se tvrdi u službenim izvještajima, čak trećina kurdskih birača dala glas za Erdogana. Smatraju upravo nečuvenom odluku državne izborne komisije da će priznati i one glasačke listiće koje odbori na biračkim mjestima nisu ovjerili pečatom, a takvih, izgleda, ima dosta. Iz cijelog tog neregularnog paketa, Visoka izborna komisija poništit će samo one listiće »za koje se dokaže da su lažni«

Loše se piše demokraciji u Turskoj

A najavljenim pokušajima rušenja ovakvih izbornih rezultata presudit će sudstvo, za koje antirežimske snage u Turskoj nemaju lijepe riječi. Dakle, loše se piše demokraciji u Turskoj, a to poručuju i izjave iz sjedišta EU-a, premda umotane u celofan. No, oprez s tom beatifikacijom demokracije. Ako se na turskom referendumu doista smišljeno kralo i varalo, pa ako bi se tamo to još dalo i dokazati, referendumsko »da« moglo bi se preokrenuti u »ne«.

Međutim, čak kad bi se i uspjelo u tome da nekoliko postotaka moguće podmetnutih proerdoganovskih glasova bude anulirano, u pitanju je ipak odsječak od samo nekoliko postotaka. U ovom Erdoganovom jurišu na tursko društvo, taj bi ishod, naravno, bio važan i prekretnički budući da su omjeri tijesni. Ali pravi turski problem su ogromne, milijunske mase birača koje su od svoje volje, glasale za uvođenje predsjedničke diktature. Erdogan je izgubio u gusto naseljenim velikim gradovima, Ankari, Istambulu, Izmiru i drugima, ali zato se debelo namirio u provincijama. Te iste razlike i drugdje znaju odlučivati o ishodu izbora.

Već viđena situacija

U bolje obrazovanim, otvorenim sredinama, gdje se razumije što je to slobodno društvo, a što su totalitarne podvale, puno je teže ljudima prodati rog za svijeću nego u zabačenim krajevima bez škola, pluralizma i pravih informacija. Zar slično nije bilo s Trumpom? Zar to nismo viđali i u Hrvatskoj? I kod nas su se ljubile slike političara za koje su građani bili samo stoka sitnog zuba, a ljudska prava predmet poruge, kao što sada Erdoganove slike ljube njegovi simpatizeri.

A demokracija jest jedan čovjek – jedan glas. Dobra je to stvar samo kad je većina demokratski napredna, a inače može biti loša, čak i strašna. Najbolji saveznik dobre demokracije je dobro i široko obrazovanje. Zato pitajmo opet i opet naše vladare što je s našom reformom školstva. Dok se zgražamo nad Turskom.

(Novi List)