Ataturkovu modernu Tursku Erdogan je razmontirao u jednom danu

Kada je 1921. g. donesen Zakon o temeljnoj organizaciji, on je označio prekretnicu prema stvaranju moderne Turske. Tri godine poslije Kemal paša Ataturk, ”otac moderne Turske”, proglasio je Republiku.

Autor Marijan Opačak

Osmansko Carstvo koje je u svom nekakvom obliku preživjelo 1000 godina sada je nestalo te je stvorena moderno ustrojena republika koja je politički te vjerski legitimitet prebacio na zakonodavca kojem je suverenitet naroda bio na prvom mjestu. Nedjeljni referendum upravo taj moderni sustav republike stavlja pod znak upitnika.

Iza Erdogana stoji narod

Količina moći koju će imati predsjednik Erdogan te mogućnost reizbora i mogućnost da upravlja s AKP-om, svojom strankom, stavljaju ga u položaj nedodirljivog despotskog vladara kakvi su bili sultani za vrijeme Osmanskog carstva.

Kao što je na početku 20.st. javnost stala iza Ataturka i omogućila mu da donese potrebne zakone za reorganizaciju Carstva, tako je javnost u nedjelju stala iza Erdogana i omogućila mu da razmontira Ataturkovu Tursku. Parlamentarna oporba najavljuje protest zbog ovakvih rezultata, ali to će samo dovesti do ponovnih masovnih uhićenja i dodatnih nemira koji će još više delegitimizirati Erdoganovu opoziciju.

Ovakav referendum Erdogan je uspio provesti nakon sto je uspio uništiti otpor vojske koja je oduvijek bila jamac sekularne Turske republike. Nakon propalog, vjerojatno montiranog puča iz 2016. godine, Erdogan je uspio zatvoriti i uništiti sav otpor koji je mogao ometati njegov san, obnovu osmanlijske Turske.

Neoosmanska Turska

Erdogan je oduvijek bio povezan s islamskim i islamističkim pokretima. Odgojen u konzervativnoj obitelji u Istanbulu, za njega je Republika oduvijek predstavljala kulturno odricanje i agresivnu sekularnost. Iako je kasnije u svojoj politici preuzeo ideju približavanja Zapadu i Europskoj uniji, zadržao je svoje mišljenje o ulozi Turske na Bliskom istoku i Balkanu.

Cijelo vrijeme svog djelovanja Erdogan i njegov AKP potkopavali su malo-pomalo kroz zakonodavna tijela ideje Ataturkove Turske. Sada, poslije ovakvog referenduma AKP i njihove pristaše smatraju da kritike ustavnih promjena nisu korektne.

Iako će Erdogan kontrolirati oružane snage, imenovati suce bez potvrde parlamenta, donositi dekrete, raspuštati parlament, AKP tvrdi da te ovlasti neće ometati rad parlamenta i nezavisnost pravosuđa.

Uskoro će Turci moći na još jednom referendumu odlučivati o ponovnom uvođenju smrtne kazne. Predsjednik s ovakvim moćima u zemlji sa smrtnom kaznom dovest će do zanimljivih događaja.

(Kolumne.hr)