Cijepiti ili ne cijepiti

Ne, ne radi se o biračkom pravu. Radi se o „pravu na izbor“ koje je postalo geslom modernog anarhoidno-lažnoliberalnog vremena.
Autor Josip Jović

Svatko ima pravo na sve, što god poželiš tvoje je, što ti se prohtije možeš dobiti. Ima tako nekih prava koja još uvijek nisu postala opisana ni proklamirana ni u jednom pravnom sustavu, ali se podrazumijevaju. Kao, primjerice, pravo na bolest, pravo na neznanje, pravo na glupost, pravo na siromaštvo, pravo na neobrazovanost, itd.

Postoje tek neka prava, a i tu je demarkacijska crta vrlo tanka, koja su u sukobu s pravima drugih pa ih je već po mehaničkoj logici nešto teže zagovarati i ostvarivati.

Znanost i ideologija

Pod spomenutim pomodarskim geslom proteklog smo vikenda u dva naša najveća grada gledali demonstracije protiv obveznog cijepljenja djece. Neosporna je činjenica, tako otprilike govori medicina, da su se cijepljenjem umanjile ili iskorijenile mnoge smrtonosne i masovne bolesti u svijetu. Stanoviti rizici od cijepljenja postoje, ali su rizici od necijepljenja daleko veći. Rizici su dvostruki, za samo dijete koje se ne cijepi, ali i za širu dječju populaciju u kojoj se ono kreće.

Osim stanovite dr. Gajski i možda još ponekog slobodnog, ekstravagantnog strijelca ne postoji ni jedan epidemiolog, infektolog ili pedijatar, ili se barem nije takav pojavio, koji bi bio protiv sustavnog cijepljenja.

Ideologija se, međutim, još jednom usprotivila znanosti. Moglo se čuti na spomenutim skupovima kako su korporativni i politički interesi protiv dobrobiti djece, a čim se spomene dobrobit djece, emocije, naravno, odmah porastu do neba.

Ta, što će nas netko obvezivati cijepiti našu rođenu djecu. Tko ih ima pravo ubadati iglama i tjerati u plač! Mi smo slobodni ljudi.

Kriza autoriteta

Ne kažemo da ne postoji sebični interes farmaceutske industrije i forsiranje nekih novih, nedovoljno provjerenih cjepiva, ali biti generalno protiv cijepljenja, pa i onog dokazano korisnog i neškodljivog, izvan je svake pameti.

Danas su, doduše, u eri internetskog znanja i krize autoriteta, svi postali stručnjaci i čim nešto pročitaju na sveznajućem kompjutoru automatski primaju kao konačnu istinu. Jedino razumno što se moglo čuti i pročitati na transparentima je ono: vratite nam Imunološki zavod, kao i traženje prethodnih informacija i razgovora s roditeljima.

Krilatica pravo na izbor zloupotrebljava se u mnogim drugim pitanjima, a možda na najgrublji način kao eufemizam za pravo na uništavanje još nerođene djece, i to kao apsolutno i bezuvjetno pravo.