Nova tragedija srednje Europe

Mađarska vlada nastoji protjerati Sorosevo Srednjoeuropsko sveučilište (CEU) iz zemlje. Predsjednik Janos Ader potpisao je taj zakon, sada se nalazi u službenom posjetu Hrvatskoj. On i predsjednica Grabar-Kitarović o CEU-u nisu rekli ni riječi. Naravno da nisu: oboje žele da nestane. Takvi političari, od Zagreba preko Budimpešte do Varšave, opasni su za našu budućnost.
Autor Boris Pavelić

Nikad nije kasno ispraviti povijesni propust i protjerati komunista Tita, ili udariti po »liberalima« poput civilnih udruga i neprofitnih medija koji pripovijedaju o prioritetu ljudskih prava, brane pravo LGBT zajednice na ljudsko dostojanstvo, organiziraju posebne tečajeve za izbjeglice i truju mladež analizirajući feminizam, Rawlsa, Marxa ili politički islam.

Istovremeno, u središtu Jasenovca nesmetano stoji ustaški pozdrav »Za dom spremni«, a na desničarskim mitinzima, isto tako nesmetano, viju se zastave s prvim bijelim poljem na šahovnici koje prilično podsjećaju na zastavu koju su koristili ustaše kada su vladali Hrvatskom od 1941. do 1945. godine. – Zvuči autentično?

Ali, eto, slučajno nije: premda zvuči kao pronicljiv opis današnje Hrvatske, citirani je odlomak pohrvaćeni – da nedajbože ne pomislite kako govorimo istim jezikom! – i ovdašnjim prilikama prilagođeni opis sadašnje Mađarske, koji je u posljednjem broju »Novosti« ponudio Nenad Dimitrijević, profesor ustavnog prava na odsjeku politologije Srednjoeuropskog sveučilišta (CEU) u Budimpešti, koje mađarska vlada upravo nastoji protjerati iz zemlje.

Zabrana sveučilišta

Dimitrijevićev opis doslovno glasi ovako: »Nikad nije kasno ispraviti istorijski propust i proterati komunistu Lukacsa, ili udariti po ‘liberalima’ poput CEU-a, koji pričaju o primatu ljudskih prava, brane pravo LGBT populacije na ljudsko dostojanstvo, organizuju posebne kurseve za izbeglice te truju omladinu analizirajući feminizam, Rawlsa, Marxa ili politički islam. Istovremeno, u centru Budimpešte neproblematično stoji bista admirala Miklosa Hortija, a na desničarskim mitinzima se isto tako neproblematično viju crveno-bele zastave koje prilično podsećaju na onu koju je koristila Partija strelastih krstova, koja je vladala Mađarskom 1944. i 1945. godine.«

Povod za razgovor s Nenadom Dimitrijevićem »Novosti« su, sasvim opravdano, pronašle u zakonu kojim je vlada u Budimpešti 4. travnja praktički onemogućila rad Srednjoeuropskom sveučilištu (CEU) u Budimpešti. CEU svakako jest vrhunska znanstvena institucija: u osam je područja među dvjesto najboljih svjetskih sveučilišta, te je 39. sveučilište rangirano na listi mlađih od pedeset godina, s više od 1.400 studenata iz 130 zemalja svijeta.

No CEU je mnogo više od izvrsne znanstvene ustanove: od svojega osnutka 1991., on je neprijeporan simbol slobode, liberalizma, ljudskih prava, otvorenosti i tolerancije – svega onoga, dakle, što prezire današnja mađarska vlast; vlast, avaj, toliko slična hrvatskoj.

George Soros

CEU je 1991. osnovao filantrop George Soros, slijedeći – zajedno s drugim antitotalitarnim opozicionarima i disidentima – viziju »otvorenog društva« koju je, u svojemu znamenitome djelu »Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji«, ocrtao Sorosev intelektualni učitelj Karl Raimund Popper, jedan od najuglednijih filozofa dvadesetog stoljeća. Utemeljitelje CEU-a, stoji na službenoj stranici sveučilišta, vodila je vizija stvaranja »jedinstvene institucije koja će osposobljavati buduće naraštaje znanstvenika, profesionalaca, političara i civilnih aktivista kako bi pridonijeli izgradnji otvorenih i demokratskih društava ljudskih prava i vladavine prava«.

Također, željeli su »stvoriti zapadnjački modeliranu, a opet prepoznatljivo srednjoeuropsku instituciju koja će promicati regionalnu suradnju i obrazovati novi sloj regionalnih lidera, kako bi se olakšala demokratska tranzicija u regiji«. Bila je to ambiciozna, upravo grandiozna vizija: na ruševinama diktature, iz razvalina komunizmom uništenih društava srednje Europe stvoriti znanstvenu ustanovu koja će otjelotvoriti viziju najvećih prošlostoljetnih intelektualnih i političkih umova srednje Europe: Kundere, Milozsa, Havela, Walese, Michnika…

CEU je trebao okončati ono što je Milan Kundera, u znamenitom eseju iz prve polovine osamdesetih, nazvao »tragedijom srednje Europe«: zaborav kojim je Zapad iz vlastitoga kulturnog korpusa isključio istok Europe, bez vlastite krivnje skriven i odbačen iza Željezne zavjese.

I – uspjeli su. Četvrt stoljeća Srednjeeuropsko sveučilište (CEU) utjecajan je, simbolički snažan rasadnik znanosti i slobodarske misli u ovome dijelu svijeta. Za Hrvate naročito: u posljednjih petnaestak godina, više od tri stotine ovdašnjih studenata učilo je ondje; mnoga važna hrvatska intelektualna imena s ponosom navode reference predavača na budimpeštanskom CEU-u.

U drugoj polovini devedesetih, kada je Tuđmanova demokratura Hrvatsku sustavno pretvarala u pustu zemlju nasilja, šovinizma i korupcije, CEU je sjajio kao rijetko dostupno svjetlo u crnoj noći nacionalne izolacije – o tome potpisani novinar može i osobno svjedočiti.

Nestanak otvorenog društva

Sve to sada mađarska vlast uništava. Vlada Viktora Orbana 4. travnja usvojila je apsurdan zakon po kojemu inozemna sveučilišta u Mađarskoj moraju imati aktivan ogranak i u zemlji osnivača, što znači da bi CEU, posve nerazumno, morao otvoriti i odjel u SAD-u. Svjetska intelektualna i medijska scena – država Francuska, bivši glavni tajnik UN-a Koffi Annann, nobelovci, njemački Max Planck Institut, New York Times… – žestoko se pobunila protiv takvoga zakona, ali uzalud: mađarski predsjednik Janos Ader 10. travnja potpisao je taj zakon, omogućivši da stupi na snagu.

Isti taj Janos Ader već je drugi dan u službenome posjetu Hrvatskoj, i zajedno s hrvatskom predsjednicom Kolindom Grabar-Kitarović obilato se pred kamerama nabacuje osmijesima. O CEU to dvoje nisu rekli ni riječi. Naravno da nisu: oboje žele da nestane. Takvi političari, od Zagreba preko Budimpešte do Varšave, opasni su za našu budućnost. Oni pripremaju novu tragediju srednje Europe.