Glavni državni odvjetniče, vrijeme je…

Ostane li Cvitan, imat ćemo DORH u čiju stručnost i nezavisnost malo tko vjeruje. A onda će na kocki biti daleko, daleko više od jedne karijere
Autor Jasmin Klarić

Dinko Cvitan mora otići zbog slučaja Tomislava Sauche. Tu spora jednostavno više nema, niti može biti. Povjerenje u instituciju Državnog odvjetništva ovim čudesnim slučajem smanjeno je do najnižih pamtljivih razina, a kad se tako nešto dogodi, pogotovo u državi toliko bremenitoj korupcijom, onda nema dvojbe – najistureniji čovjek mora otići.

Jer, DORH ne „operira“ poput političara s biračkim glasovima, ili državnim novcem. Ovdje su na prvoj crti ljudske sudbine i savjest cijelog društva. Ako je premijer predsjednik uprave bolnice, glavni državni odvjetnik je najvažniji kirurg. Greške su, ukratko, nemoguće skupe.

Pogledajmo sad za Cvitana najpovoljniji mogući rasplet afere dnevnice, odnosno priče oko Sauche, po sinopsisu kakvog DORH smatra izvjesnim. Bivši predstojnik Ureda premijera zapravo je okorjeli kriminalac, koji je, kad mu se pružila prilika, iskoristio labilnu dušu svoje tajnice i skupa s njom krenuo u mažnjavanje love putem falsificiranih putnih naloga. Dosta sirov način za bogaćenje nekoga tko je u vrhu vlasti, ali, eto, prolazillo je.

No, nakon što Sauchina ekipa odlazi s vlasti, tajnica se pita nije li vrijeme za – osamostaljivanje. Pa nastavlja sama s potpuno istim poslom, samo što sad lovu ne dijeli s predstojnikom ureda, nego je sama sprema u džep.

No, tu dolaze vješto istraživači Dinka Cvitana i privode oboje licu pravde. The end.

Hepiend?

Teško. Jer, čak i da je gornji scenarij potpuno istinit, a u ovom trenutku je opravdana svaka sumnja na svijetu u njega, Dinko Cvitan mora otići. Jer na neka pitanja nema lakih odgovora, ni u gornjem, najprozračnijem scenariju za DORH u univerzumu.

Naime, ovaj naknadni, samostalni rad tajnice je otkriven nakon što je Saucha odležao tjedan dana u pritvoru. Dakle, čovjeka su pospremili u Remetinec, a da nisu provjerili dvije stvari koje su same vrištale iz cijelog slučaja od prve sekunde: zašto je, pobogu, Državnoj reviziji iz Banskih dvora odgovoreno da je s putnim nalozima sve u redu pola godine NAKON Sauchinog odlaska iz Vlade i nije li se možda, NAKON Sauchinog odlaska iz Banskih dvora nastavilo s krivotvorenjem putnih naloga i izvlačenjem novca.

To su tolike greške u koracima da je jasno da same za sebe zahtijevaju ozbiljno samopreispitivanje istražnih tijela, garnirano s pripadajućim personalnim promjenama.

Ali, to je samo početak.

Naime, indicije su gadna stvar. A u ovom slučaju ih se nataložilo toliko da je legitimno pitanje ne samo obavlja li dobro Cvitan svoj posao, nego ono o tome u kojem smjeru ide hrvatska demokracija.

Zahtjev za skidanjem imuniteta i uhićenjem Sauche je došao u Sabor na dan glasanja o povjerenju ministru obrazovanja i znanosti. Nekoliko dana kasnije, Cvitan je držao zajedničku tiskovnu konferenciju s premijerom o tome da je otkriveno kako su se putni nalozi lažirali i nakon Sauchinog odlaska. Oh, da, to otkriće je obznanjeno nakon što je Saucha o istom obavijestio DORH i Vladu, pa je sva prilika da je ono rezultat Sauchine privatne istrage, a ne premijerove interne (oko koje, kako smo doznali, nema pisanog traga), ili nekog napora DORH-a, što je priča na kojoj je bezuspješno inzistirao Cvitan.

Nadalje, po dosad objavljenom, proširenje istrage protiv Sauche temelji se uglavnom na priznanju njegove tajnice da su zajedno falsificirali putne naloge i dijelili novce. Pa je ona sama to nastavila raditi kad je on otišao. Ne čini li se, onako zdravoseljački, nekom da se žena malko – izvlači. I da svojim „priznanjem“ pokušava smanjiti vlastitu kaznu? DORH-u se ne čini.

U najpovoljnijem scenariju za Cvitana (koji i dalje uključuje nužnost ostavke), jasno, sve su ovo diletantske konstrukcije, a istražni hepiend neizbježan. Ali, ima i najnepovoljiniji scenarij. A on u ovom trenutku izgleda toliko vjerojatan da ledi krv u žilama.

Politika DORH-a

DORH je sfušao istragu protiv Sauche u gorkoj želji da ga se pospremi u Remetinec i natjera da za sve okrivi Zorana Milanovića, od čije pojave i riječi u vladajućim krugovima (širim od političkih) i dalje zaziru. Zbog takve motivacije nisu ni pokušali blagovremeno istražiti sve vapijuće upitnike u ovom slučaju, pa tako na vrijeme ni zaključiti da je, možda, glavni igrač u cijeloj priči netko drugi. U dogovoru s Vladom, tempirali su zahtjev za skidanjem imuniteta i uhićenjem baš na dan glasanja o Barišiću, zbog čega je i inače sve nervozniji premijer na saborskoj raspravi o ministru bio onako dobre volje i opušten.

Kad su stvari otišle kvragu, odnosno, kad je Saucha obavio posao DORH-a, pa otkrio da se mažnjavanje dnevnica nastavilo i kad je on već odavno bio u oporbenoj zavjetrini, premijer i glavni državni odvjetnik su pokušali popraviti štetu zajedničkom pressicom o  nalazima navodne interne istrage. Kako idu lokalni izbori i kako ne bi bilo loše još na istražiteljskom grillu držati Sauchu i njegovu bivšu stranku, DORH-u je odlično došla priča Sauchine tajnice po kojoj se ona tek kasnije osamostalila. To što su logičke rupe barem jednako velike kao i na početku procesa (uvjeravanje iz Banskih dvora da je sve u redu pola godine nakon Sauchinog odlaska), nema veze. Bitno da pritisak traje, makar do izbora.

Ovakav scenarij je, dakle, monstruozan

On smješta Hrvatsku direktno među autokratske zemlje u kojima se istrage pokreću i vode protiv političkih protivnika u svrhu ograničavanje demokracije. Da je istinit, radilo bi se o zločinačkom aktu veleizdaje prema hrvatskom Ustavu i elementarnoj slobodi.

A u ovom trenutku je toliko uvjerljiviji od onog najpovoljinijeg da to boli. Povjerenje je, gospodine glavni državni odvjetniče, jednokratna stvar. Ostane li Cvitan, imat ćemo DORH u čiju stručnost i nezavisnost malo tko vjeruje. A onda će na kocki biti daleko, daleko više od jedne karijere.

(Novi List)