Je li pomolu kraj Putinove ere?

Prosvjedi, koji se šire cijelom nacijom, za kremaljski su režim opasniji od prijašnjih zato što im se priključuje sve više mladih, a budi se i radnička klasa.
Autor Janusz Bugajski

Točno sto godina nakon što su je boljševici preuzeli 1917., Rusija bi se mogla suočiti s novom revolucijom. Putinova era traje gotovo 17 godina, ali niti jedna diktatura nije ranjivija nego kad nije u stanju ispuniti svoj dio neslužbenoga društvenog ugovora. Zašto bi narod ostao politički pasivan ako vlada ne može više osigurati ekonomsko blagostanje?

Pad životnog standarda

Kombinacija niskih cijena nafte, međunarodnih financijskih sankcija, masivne službene korupcije i vladine nekompetencije devastirala je rusku ekonomiju. Životni standard i prihodi u padu su pune četiri godine dok građani nemaju legitimne ili učinkovite mjere kako bi izrazili svoju frustraciju u politički represivnom ozračju.

Putin je ugušio, rastjerao ili pobio opoziciju, umrtvio medije, zabranio organizirano iznošenje nezadovoljstva i zasitio zemlju lažnim vijestima o ekonomskom oporavku. Službene ankete stvaraju iluziju da više od 80 posto javnosti podržava Putina, iako većina ljudi ne odgovara anketarima zbog straha od policijske odmazde.

No, unatoč ozračju straha stvorenom ruskom policijskom državom, prosvjeda ima. U gotovo sto ruskih gradova 26. ožujka održane su masovne demonstracije na kojima su sudjelovali deseci tisuća građana. To su bili najveći protuvladini prosvjedi od demonstracija koje su 2011. godine izbile zbog izbornih prijevara. Prosvjede mobilizira Antikorupcijska zaklada kojoj je na čelu Aleksej Navaljni, ruski opozicionar koji je najavio da će izaći na predsjedničke izbore 2018. godine.

Raste broj mladih i radnika

Raste bijes zbog službene korupcije koja je sama po sebi eufemizam za neuspjeh vlade. Dok su postizborne demonstracije 2011. bile ograničene na Moskvu i brzo ugasle, sadašnji prosvjedi imaju tri nove karakteristike koje ih mogu učiniti opasnima po režim: šire se cijelom nacijom, uključuju rastući broj mladih i mogu se proširiti na radničku klasu. Prosvjedi su bili u gotovo svakom većem gradu od Vladivostoka na Pacifiku do Kalinjingrada na Baltiku.

Dok se zapadna izvješća usredotočuju na Moskvu i Sankt Peterburg, činjenica da deseci tisuća građana diljem zemlje riskiraju uhićenje i policijsko nasilje jasno pokazuje da je javni bijes nadišao strah. Potvrđuje također da su na scenu izašli novi aktivisti te izazivaju i birokraciju na lokalnoj i središnjoj razini.

Ruski analitičari zaključuju da se Rusija sada nalazi u kritičnoj situaciji jer vlada više ne može lokalizirati i izolirati prosvjede koji rastu po cijeloj zemlji. Čak štoviše, ekonomski pad se potvrdio gorim u pokrajinama nego u glavnom gradu i svaki optimizam javnosti vezan za budućnost se rasuo.

Drugi element koji jako zabrinjava Kremlj je iznenađujuće velik broj mladih prosvjednika ne samo sa sveučilišta, nego i iz srednjih škola. Neki od njih su rođeni tijekom Putinove ere i unatoč indoktrinaciji kroz državno obrazovanje i masovne medije, aktivno zahtijevaju promjenu.

Rastući nepotizam  i buđenje radničke klase

Mlađoj generaciji prosvjednika puna je kapa obijesnog nepotizma, nedostatka odgovornosti službenika, rastućeg jaza između bogatih i siromašnih, imuniteta dužnosnika i njihovih obitelji te sve manjih mogućnosti za zapošljavanje i napredovanje. Neki su ih usporedili s mladim i obrazovanim prosvjednicima tijekom Arapskog proljeća 2011. godine.

Mobilizacija mladih je dijelom posljedica interneta na kojem se, za razliku od televizije, lakše dovede u pitanje državna propaganda. Na primjer, Navaljni objavljuje svoja brojna istraživanja o službenoj korupciji na društvenim mrežama jer mu je zabranjen pristup tradicionalnim medijima. Unatoč tome što su društvene mreže sklone vijestima koje obmanjuju, na kraju one mogu nadvladati lažne vijesti koje kreiraju službeni ruski mediji.

Treći element rastućeg pritiska na vlasti je buđenje radničke klase. Prošle su godine organizirani brojni štrajkovi zbog neisplaćenih plaća i pada životnog standarda. Trenutačni štrajk vozača kamiona protiv teške cestarine proširio se na 50 pokrajina u zemlji, pri čemu je broj štrajkaša posebno velik na Sjevernom Kavkazu. Organizatori štrajka smatraju da će najmanje deset tisuća vozača sudjelovati u blokadi prometa jer im je u pitanju financijski opstanak. Takvi se štrajkovi mogu proširiti na druge ekonomske sektore.
Nepoznanica je kako će Kremlj reagirati

Nitko ne može znati kako će Kremlj reagirati na rastući val prosvjeda. Putin može odlučiti dodatno ojačati pritisak i policijsku supresiju, ali to možda ne bi bilo dovoljno da obeshrabri očajne građane. Može također žrtvovati premijera Dmitrija Medvedeva koji je posebna meta antikorupcijske kampanje zbog nagomilanog blaga.

Ipak, Putin ne želi biti percipiran kao lider koji reagira pod javnim pritiskom jer bi to naznačilo slabost, potaknulo daljnje zahtjeve javnosti i otuđilo dijelove elite koji su zabrinuti da bi Kremlj i njih mogao baciti u ralje javnosti. Putin bi također mogao posegnuti za tradicionalnim mehanizmom ruskih vladara kad se nađu suočeni s domaćom pobunom – pokrenuti novu vojnu avanturu u inozemstvu pa bi prosvjednici mogli biti obilježeni kao nedomoljubi i proturuski raspoloženi. Ima više meta uz rusku granicu gdje bi se Kremlj mogao odlučiti na udar.

(Jutarnji List)