Trebamo predsjednika ne kancelara

twiter.com

Zahvaljujući nedavnom i potpuno nejasnom gafu neiskusnog predsjednika SDP-a Davor Bernardića u kojem je dao preporuku da se predsjedniku Republike Hrvatske prošire ovlasti ponovno se povelo pitanje o ulozi, ovlastima i izboru predsjednika.

Autor Marijan Opačak

Od smrti prvog predsjednika hrvatske države dr. Franje Tuđmana postupno su smanjivane ovlasti predsjednika u izvršnoj vlasti republike. Ustavom propisane ovlasti predsjednika stavljaju u ulogu sukreatora u vanjskim, sigurnosnim i obrambenim pitanjima te kao regulatora koji se brine za redovito usklađeno djelovanje te stabilnost državne vlasti. Predsjednik najveću ulogu ima pri sazivanju izbora za Hrvatski Sabor i saziv za novo zasjedanje te izbor novog mandatara vlade.

Zašto je izravni izbor problem?

Predsjednik se izravno bira na mandat od 5 godina i može biti izabran u dva uzastopna mandata.
I upravo tu dolazi do problema kako ga neki vide. Određeni ljudi smatraju da bi predsjednika trebalo birati u Saboru određenom većinom i da mu i dalje treba smanjivati ovlasti te njegovu ulogu smanjiti na ceremonijalnu dok bi njegove ovlasti trebao preuzeti premijer i/ili Sabor.

Međutim po mom mišljenju upravo takvo jednostavno gledanje na odnose u odnosima između izvršne i zakonodavne vlasti moglo bi nas dovesti u nevjerojatne nevolje.

Mlada demokracija

Hrvatska je mlada demokracija koja još uvijek uči finese i načine političkog djelovanja, a oni koji najviše zaostaju u učenju su naši „vrijedni“ narodni zastupnici. Na našu veliku žalost još nismo toliko demokratska zemlja da kandidate za Hrvatski sabor predlažu članovi stranaka iz njihovih izbornih jedinica. Njihovu poziciju i mjesto na listi biraju predsjednici stranaka, tako da najčešće nije zajamčen izbor najboljeg ili barem najvrjednijeg člana već najpodobnijeg ili onog koji je sposoban najviše se ulizati stranačkom vodstvu.
Dovoljno je pogledati zasjedanja Hrvatskog Sabora da se vidi upravo nevjerojatna stranačka diktatura. Malo kad se u povijesti slobodne Hrvatske neki saborski zastupnik usudio razmišljati a kamoli glasati protiv mišljenja vrha stranke ili partijskog predsjednika.

Dogovori partijskih šefova

Svaki izbor ustavnih sudaca ili promjene Ustava dogovara se između dviju najvećih stranaka odnosno njihovih šefova i bilo kakvu promjenu štetnu ili ne po hrvatske građane izglasavaju mutavi i zaostali zastupnici kojima je važnije mjesto na listi i zastupnička fotelja koju im plaćamo mi iz sve većih poreza i nameta. Dati takvima ovlasti predsjednika značilo bi ponovno ući u partijsku diktaturu koja bi nas itekako mogla odvesti u nekakve čudne putove povijesne zbiljnosti.

Zadnja crta obrane

Po mom mišljenju upravo je izravno izabrani predsjednik zadnja crta obrane protiv partitokracije i apsolutne diktature partijskog proletarijata i sitnih birokrata i aparatčika partijskih aparata.
Bio on autokrat, vicmaher, klavijaturist ili štreber on je zadnja instanca koja brani Ustavom zajamčene slobode građana. Ili bi bar to trebao biti upravo jer je izravno izabran a po izboru barem nominalno izvan partijskih struktura.