U svakom gradu po jedna vojarna – hir ili ušteda?

Ministar obrane Damir Krstičević, čini se, ostvaruje svoj san da u svakom gradu u Hrvatskoj ponovno otvori po jednu vojarnu i u nju smjesti po nekoliko stotina vojnika. Nakon što je to najavio za Sinj, Vukovar i Ploče, u petak je potvrdio i plan o smještaju 500 – 700 vojnika u vojarnu Ivan Drašković u Varaždinu, koju je vojska prije desetak godina napustila i tadašnja Vlada predala lokalnoj samoupravi na upravljanje.
Autor Vanja Moskaljov

Iako Krstičević priča da će ponovnim otvaranjem vojarni širom Hrvatske država uštedjeti, jer će se smanjiti troškovi prijevoza vojnika koji danas i po nekoliko sati putuju na posao u vojarne u većim gradovima, a lokalna zajednica dodatno zaraditi, pitanje je zašto su onda njegovi prethodnici, i iz HDZ-a i iz SDP-a, koji su gledali iste brojke i izračune, radili upravo suprotno. I HDZ-ovi Berislav Rončević, Branko Vukelić i Davor Božinović, ali i SDP-ov Ante Kotromanović, napuštali su sve te vojarne, također tvrdeći da će se tako postići uštede. Naime, tvrdili su da s obzirom na to da se vojska brojčano smanjuje, a u posljednjih 15-ak godina je prepolovljena, da je jeftinije i učinkovitije imati vojsku raspoređenu na manji broj lokacija jer da proračun ne može financirati veći broj vojarni.

Znaju li političari uopće što rade i govore? Postoje li planovi i provode li se oni? Razmišlja li itko dalje u budućnost od trajanja svog mandata? Kako je moguće da vladajuće garniture u MORH-u tijekom 15-20 godina unisono tvrde da će napuštanje neperspektivnih vojarni smanjiti troškove, a sad se tvrdi upravo suprotno?

Je li jeftinije jedno ili drugo rješenje, to bi trebala biti stvar elementarne matematike, a ne politike. Zar u cijeloj državnoj upravi nema nijednog matematičara koji bi mogao izračunati što je isplativije, i da se onda svi toga drže?

Gotovo identičan primjer MORH-ova rasipanja novca dok se vrte u krug zbio se prije nekoliko godina selidbom sjedišta ministarstva iz centra Zagreba u vojarnu Croatia. Godinama se planiralo to preseljenje, potrošeno je 30-40 milijuna kuna da bi se vojarna dovela u stanje da može primiti kabinet ministra i Glavni stožer s pripadajućim službama, pričalo se da će to biti hrvatski Pentagon. Tijekom 2010. odrađena je selidba, da bi ministar Ante Kotromanović vratio MORH na Krešimirov trg 2013., nakon nepune tri godine na novoj lokaciji.

Godinama su se neperspektivne vojarne širom Hrvatske napuštale i predavale lokalnim vlastima da u njima smjeste poslovne zone, sveučilišne kampuse ili neke druge sadržaje. Veliki dio njih danas je u derutnom stanju jer se godinama nije gotovo ništa ulagalo. I tada i sada najavljivale su se značajne uštede za državni proračun i velika korist za lokalnu zajednicu, a zapravo se sve to može svesti na poslovicu ‘veliki promet – mala zarada’. Dakako, u našem slučaju, riječ nije ni o maloj zaradi, nego o velikom gubitku.

K tome, ministar trpi prozivanja zbog militarizacije države. On tvrdi kako o tome nema ni riječi, no ako se u svakom većem gradu ponovno otvaraju vojarne, ako se planira uvesti neki čudni hibrid vojnog roka i omladinskih radnih akcija, o čemu je onda riječ ako ne o militarizaciji države?

Mnogi se pitaju i što je sljedeće, ponovno otvaranje zrakoplovne baze u Puli? Dizanje vojske sa sadašnjih 16.000 vojnika na 30.000 koliko ih je bilo prije 15-ak godina? O svemu tome bi se moglo još i razgovarati kada bi tu bila riječ o nekoj strategiji i planu za dalju budućnost. Ovako se čini da je riječ o trenutnom hiru jednog čovjeka ili grupe ljudi, uz vrlo realnu mogućnost da će već neki sljedeći ministar, svejedno bio on iz HDZ-a, SDP-a ili neke treće stranke, ponovno krenuti s napuštanjem vojarni u Sinju, Vukovaru, Pločama i Varaždinu, jer će ponovno zaključiti da su preskupe. Ponovno će se tada lokalnoj zajednici ostavljati svježe uređene objekte koji će, vjerojatno, opet u sljedećim godinama propadati, i tako ukrug.

(tportal.hr)