Neka sami idu u Jasenovac

Predsjednica će vjerojatno umjesto sebe u Jasenovac poslati ostarjelog Branka Lustiga, da joj holivudska produkcija dublira tugu, dok bi premijer mogao otvoriti prozor u svom stranačkom uredu i baciti pogled preko Trga žrtava fašizma put Jasenovca. A tamo poslati mnoge koje bi to veselilo, Zlatka Hasanbegovića i Brunu Esih, primjerice, i njihovo brojno društvo.

Autor  Branko Mijić

Ima li službena, državna komemoracija žrtvama i sudionicima proboja iz koncentracijskog logora Jasenovac 22. travnja ikakvog smisla kada će je drugu godinu zaredom bojkotirati židovske organizacije, Srpsko narodno vijeće, partizanski borci i antifašisti?

Pogreb na koji neće doći baš djeca i obitelj umrlih je bespredmetan i nakaradan. To vrijedi i za mise zadušnice, kadiše i slična okupljanja iz žalosti. Stoga ljudi i smatraju cinizmom – i psihološkim nasiljem – kad se osobe koji simpatiziraju s ubojicom pojavljuju na pogrebu, pozvao je u svom otvorenom pismu »Neka sami idu u Jasenovac« zdravomisleće kolegice i kolege iz Hrvatskog društva pisaca i PEN-a Nenad Popović.

Neće, naravno, glavni krivci zato što se u Jasenovcu ne tuguje već zbog njega prosvjeduje, bespridržajna predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i delikatni premijer Andrej Plenković, baš kao ni obudovjela hrvatska javnost, pročitati a kamo li razmotriti Popovićevo pismo, koje uostalom njima nije ni upućeno već onima koji znaju kako je »solidarnost potrebna iz načelnih ljudskih razloga«.

Briga njih za Jasenovac, od njega ih samo zaboli glava kada iz Amerike stigne posebni savjetnik za pitanja holokausta, izvješće State Departmenta o stanju ljudskih prava ili astronomski sudski odštetni zahtjev za naknadom imovine nasljednika likvidiranih.

Neće, naravno, aktualna vlast uslišiti Popovićeve vapaje »da se barem zaštiti prostor tuge Jasenovac«.

Uostalom to je za njih neželjeni blagdan pa ga izbjegavaju ili dolaze inkognito, ili pak u njima izaziva bipolarni poremećaj dvostrukih konotacija zbog čega iz sebe ne mogu istisnuti niti jednu riječ iskrenog pijeteta već za sobom puštaju tek smrad »osude svih totalitarizama«.

Jasenovački cvijet za hrvatski državni vrh isključivo je smokvin list za svijet, za čije će oči jedino biti upriličena i ovogodišnja predstava 22. travnja kako im zbog ustaštva ne bi uši natezao netko višeg ranga od Nicholasa Deana i njegovog nasljednika Thomasa K. Yazdgerdija.

Predsjednica će vjerojatno umjesto sebe u Jasenovac poslati ostarjelog Branka Lustiga, da joj holivudska produkcija dublira tugu, dok bi premijer mogao otvoriti prozor u svom stranačkom uredu i baciti pogled preko Trga žrtava fašizma put Jasenovca. A tamo poslati mnoge koje bi to veselilo, Zlatka Hasanbegovića i Brunu Esih, primjerice, i njihovo brojno društvo.

Oni bi službeni put opravdali, ne bi trebao Plenković brinuti o tim efemernim stvarima, iskreno bi i dostojno žalovali, suze bi im same krenule u prostoru jasenovačke tuge, kraj spomen-ploče »Za dom spremni«, tamo gdje je danas dječji vrtić, a nekada bila zapovjedna igraonica smrti Vjekoslava Maksa Luburića.

Ne bi ni dnevnicu tražili, išli bi oni u Jasenovac sami.

(Novi List)