Krene li s Rusima loše, Vlada se neće moći vaditi na Todorićeve greške

Martina Dalić, potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva, održala je konferenciju za medije u petak na kraju radnog vremena kako bi najavila donošenje posebnog zakona za kompanije koje imaju najmanje 8000 zaposlenih i dug veći od milijardu eura koji više nisu u stanju servisirati.

Autor Goranko Fižulić

Kako osim Konzuma, odnosno Agrokora kao grupe, oba kriterija ne zadovoljava ni jedna hrvatska kompanija, a onaj prvi, o broju zaposlenih, samo Zagrebački holding, Hrvatska pošta te možda HEP i Hrvatske šume, javnost je opravdano budući zakon nazvala Lex Agrokor ili Lex Todorić.

Odabrano vrijeme za održavanje same konferencije te dostavljanje nacrta teksta Zakona o postupku uvođenja izvanredne uprave pojedinim novinskim kućama nesporno ostavlja dojam velike žurbe u Banskim dvorima. Potrebno se prisjetiti da je HBOR prije tri mjeseca odobrio 360 milijuna kuna tvrtkama u sastavu Agrokora, a da u Nadzornom odboru HBOR-a sjedi čak šest ministara.

Zbog čega se zataškavala situacija u Agrokoru

Vijest je dospjela u javnost dva tjedna nakon što je agencija Moody’s snizila rejting Agrokora, odnosno u tjednu kada je započeo sve do danas gotovo neprekinuti pad vrijednosti tri tranše Agrokorovih obveznica. Tada u Banskim dvorima nitko nije pomišljao na moguću potrebu izrade Zakona o postupku uvođenja izvanredne uprave koji bi trebao regulirati financijsko, poslovno te na kraju i vlasničko preslagivanje koncerna i njegovih dijelova.

Očito je da su vladajući došli na ideju o posebnom zakonu tek prije nekoliko tjedana, u vrijeme kada je postalo vidljivo da poslovna i financijska agonija koncerna ne može biti prevladana bez nekog oblika nagodbe između raznih grupa vjerovnika te nametanja takvog rješenja samom dužniku. Teško se oteti dojmu da je Vlada ovaj vrući krumpir imala namjeru držati daleko od pogleda javnosti, nadajući se da problem likvidnosti koncerna neće eskalirati prije svibanjskih lokalnih izbora jer će ruski kreditori s vlasnikom dogovoriti kontrolu tijeka novca za razdoblje do okončanja plana restrukturiranja.

Dva gruba i nemilosrdna scenarija

Kako je u međuvremenu kriza u Agrokoru postala najvažnije političko pitanje koje je zbog ključne uloge ruskog kapitala nužno izazvalo pažnju i u Bruxellesu, Vlada je na kraju iz faze negiranja problema ušla u fazu priznanja i kontrole štete. Budući da je odavno izgubljena mogućnost kapitalne i vlasničke transformacije cjeline kao elegantnog izlaza za Ivicu Todorića i njegov životni projekt, na stolu su preostala samo dva gruba i nemilosrdna scenarija.

U prvom, Odbor kreditora, sastavljen od banaka i vlasnika obveznica predvođen ruskom Sberbankom, treba voditi cijeli proces dogovorne i dobrovoljne nagodbe, koja prvenstveno treba rezultirati maksimalnim iznosom naplate tražbina za one koji taj proces i vode. Odbor kreditora po ustaljenoj praksi priprema novi ugovor, kojim se reguliraju plaćanja kreditnih obaveza te upravljanje poslovanjem do usvajanja plana restrukturiranja.

Nedorečenost stečajnog zakona

Vlada bi morala garantirati da u međuvremenu neće biti pokrenut stečajni postupak zbog prezaduženosti samog koncerna ili neke od njegovih kompanija. U tom scenariju, kako sam već pisao, postoji opravdana sumnja u moguće krajnje namjere ruskih kreditora, temeljena na recentnom ponašanju Kremlja u nekoliko europskih država. Druga opcija najavljena je novinskom konferencijom Martine Dalić. Nacrt Zakona o postupku uvođenja izvanredne uprave zapravo je na tragu talijanskog rješenja iz 2003. primijenjenog u slučaju financijskog sloma Parmalata.

Prema objavljenim dijelovima nacrta Zakona upravljanje dužnikom preuzeo bi izvanredni povjerenik uz isključivu nadležnost Trgovačkog suda u Zagrebu i redovno podnošenje izvješća Ministarstvu gospodarstva. Znači, ukoliko Sabor po hitnom postupku usvoji takav Zakon Vlada bi i prije lokalnih izbora mogla preuzeti upravljanje posrnulim koncernom.
Ovakav potez Vlade zapravo je priznanje o nedorečenosti postojećeg stečajnog zakona iz rujna 2015.

Što donosi Lex Agrokor

Umjesto da pristupi njegovoj doradi po hitnom postupku, Vlada se odlučila na posebno zakonsko rješenje kojim dijeli poduzetnike po broju zaposlenih i veličini duga te dovodi u pitanje ustavnu odredbu o njihovoj jednakosti. Kako je Vlada došla do praga od baš 8000 zaposlenih, a zašto nije predvidjela donju granicu od pet ili deset tisuća radnika? Zašto je dug od milijardu eura poguban, a ne i onaj od 900 milijuna eura? Teško da će na ova pitanja Banski dvori moći dati zadovoljavajuće odgovore.

U Hrvatskoj je u proteklih četvrt stoljeća izgubljeno na desetke tisuća radnih mjesta samo zbog nepostojanja odgovarajućeg zakonskog okvira za prezadužene kompanije te njihovo brzo poslovno, financijsko i vlasničko preslagivanje. Kreiranje zasebnog VIP zakona za Agrokor nije ništa drugo nego gorko priznanje nemoći hrvatske države i njenog pravosuđa da uredi ključan element tržišnog gospodarstva. Ako radna mjesta u koncernu ili nekim njegovim dijelovima zahvaljujući povlaštenom tretmanu budu i spašena, tisuće drugih, možda baš kod nekih dobavljača roba i usluga Agrokora, bit će izgubljene.

Imenovanje izvanrednog povjerenika

U mnoštvu međusobno protivnih i iznimno isprepletenih interesa treba razlikovati četiri ključna: Vladu, Sberbank, dobavljače i Ivicu Todorića. Naravno da Vlada ima daleko najjače karte i može odabrati kao rješenje provedbu Zakona koji upravo priprema. U tom slučaju Konzumu, Tisku i većini društava koja posluju u sklopu koncerna čak nije potrebna dodatna kreditna injekcija jer će do okončanja postupka restrukturiranja iz budućih prihoda morati pokrivati samo buduće troškove.

U međuvremenu, kreditori i dobavljači roba i usluga morat će strpljivo čekati na konačno, vjerojatno samo djelomično namirenje svojih tražbina nastalih prije početka uvođenja izvanredne uprave. Prednosti ovog rješenja su i u zakonskom ravnopravnom tretmanu svih vjerovnika uz isključenje mogućeg ruskog političkog utjecaja. Imenovanjem izvanrednog povjerenika prestaje rad postojeće Uprave koncerna, ali se postavlja opravdano pitanje ima li hrvatska vlast dovoljnu kompetenciju za tako složen posao.

Slučaj Enrica Bondija i talijanskog Parmalata

Enrico Bondi imenovan je za administratora Parmalata u svojoj 70. godini života zbog velikog znanja i iskustva u restrukturiranju financijski posrnulih kompanija. U Hrvatskoj osoba s takvim iskustvima jednostavno nema. Ukoliko se Vlada odluči na ovaj scenarij trebala bi razmisliti o imenovanju nekog poput Enrica Bondija, on sam sa svoje 83. godine mladosti ipak ne bi bio spreman prihvatiti taj izazov iz neposrednog susjedstva. Ivica Todorić još uvijek može izabrati Sberbank za svoj „soft landing“ i na taj način pokušati spriječiti Vladu u provedbi budućeg Zakona o postupku uvođenja izvanredne uprave.

Njegovo prihvaćanje postavljenih uvjeta iz novog predloženog financijskog aranžmana neće biti dovoljno ukoliko Vlada ne pristane Rusima dati garanciju o suzdržavanju od pokretanja stečajnog postupka ili provođenju novog zakonskog rješenja. Ako sutra stvari s Rusima krenu loše, Andrej Plenković, Božo Petrov i društvo neće moći kriviti današnjeg vlasnika Agrokora za njegov pogrešan odabir kreditora. Ipak su na kraju imali sve karte u svojim rukama.

(telegram.hr)