Ugasite svjetla i spriječite opasni klimatski poremećaj!

Što su to klimatske promjene i globalno zatopljenje? Tko ili što utječe na njih? Kako mi kao pojedinci na to možemo utjecati i trebamo li baš toliko pozornosti posvećivati zaštiti planete Zemlje?

Piše: Iva Slavica Ilić

Klimatske promjene su jedan od najvećih izazova 21. stoljeća. Događaju se sada, a već očekivano klimatsko zatopljenje je veće nego što se predviđalo. Zahvaljujući plinovima u omotaču prosječna temperatura na zemlji je ugodnih 15°C. Pariški sporazum je novi globalno pravni sporazum o klimatskim promjenama i postupanju s njima, a koji za cilj ima porast prosječne svjetske temperature na razini znatno manjoj od 2°C, u usporedbi s predindustrijskim razdobljem. Plinovi koji u atmosferi stvaraju staklenik; vodeno vapno, ugljični dioksid i dr., sprječavaju prodiranje plinova zadržavajući toplinu. Bez tog prirodnog učinka temperature bi bile znatno niže i život na zemlji nebi bio moguć.

Od početka industrijske revolucije, koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi se povećala za 30%. Istraživanja u posljednjih 50 godina donose nove dokaze koji zahtijevaju odgovore. Sagorijevanje fosilnih goriva i druga čovjekova djelovanja, glavni su uzrok povećanja koncentracije ugljičnog dioksida i drugih stakleničnih plinova, stoga znanstvenici iznose kako smo već suočeni s povećanjem globalne temperature i kako su klimatske promjene nastupile, a glavni uzrok tomu je upravo ljudsko djelovanje.

Značajan porast koncentracije stakleničkih plinova u posljednjih 200 godina, uzrokovani su upotrebom fosilinih goriva; ugljena i nafte te sječom šuma, čime se sprječava prirodno hlađenje Zemljine atmosfere. U prošlosti su također zabilježene značajne klimatske promjene, no one su se odigrale u mnogo kraćim intervalima nego što se je to danas. NASA (National Aeronautics and Space Administration) niz godina prati promjene koje se događaju na Zemljinoj površini i uzroke globalnih klimatskih promjena. Antarktik je posljednjih 40 godina uglavnom bio okovan ledom, no studia NASA-e od prije 10-ak godina je predviđala budućnost koju će obilježiti upravo današnja slika. Par godina kasnije američki znanstvenici objavili su studiju u kojoj se predviđa značajno topljenje leda na sjevernom i južnom polu te bi do 2100. godine razina mora mogla narasti do 6 m. Iz svega proizlazi kako je neminovno potrebno ozbiljnije sagledati problem globalnog zatopljenja i početi djelovati predloženim mjerama.

U petak, 17. ožujka 2017. godine, Hrvatski sabor je jednoglasno potvrdio Pariški sporazum. Potpisan je 22. travnja 2016. godine u New Yorku, a Europska unija ratificirala ga je 5. listopada iste godine. To je veliki korak prema boljoj provedbi mjera na svjetskoj razini i ubrzanju globalne transformacije s niskom emisijom ugljika, otpornoj na klimatske promjene. Sporazum obvezuje sve države da dostave i primjenjuju svoje nacionalno određene doprinose, pri čemu razvijene države u naporima smanjenja emisija stakleničkih plinova imaju vodeću ulogu. Potpisivanjem sporazuma, Hrvatska se obvezuje provoditi mjere u okviru EU obveza. Europska komisija predlaže da sve države članice emisije CO2 do 2030. smanje za najmanje 40 % u odnosu na razinu iz 1990. godine.
Potpisivanje Pariškog sporazuma prekretnica je u borbi protiv globalnog zatopljenja. U zadnje vrijeme svjedočimo velikim poplavama, sušama i drugim ekstremnim vremenskim prilikama.

Pariškim sporazumom želi se smanjiti emisija stakleničkih plinova te ujedno i potaknuti novi investicijski ciklus koji će se temeljiti na zelenim tehnologijama te razvojem niskougljičnog gospodarstva.

Ministarstvo zaštite okoliša i prirode u suradnji s brojnim znanstveno istraživačkim institucijama izrađuje Strategiju niskougljičnog razvoja Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu, koja će dugoročno usmjeravati gospodarski i socijalni razvoj prema društvu s niskim emisijama stakleničkih plinova.

Korištenje energije u svijetu je zadnjih 100 godina poraslo za 70%. Razvijenije zemlje koriste 78% energije dobivene iz fosilnih goriva. To uvelike utječe na nesrazmjer koji pojedine zemlje čini siromašnima, dok druge iz toga izvlače golemu dobit. Postotak korištenja obnovljivih energija; sunčeve energije, vjetra, biomase, vode, koje bi mogle odigrati značajnu ulogu u smanjenju korištenja fosilnih goriva, podjednako u razvijenim i nerazvijenim zemljama je još uvijek izuzetno mali. Uništavanjem šuma smanjuje se apsorbiranje ugljika što dovodi do povećanja ugljika u atmosferi za 20%. Time se mijenja mjesna mikroklima i hidrološki slijed, što utječe i na plodnost zemlje.

Iako povećanje temperature vodenih površina za jedan stupanj ne zvuči zabrinjavajuće, doći će do smanjenja snježnih ledenjaka, sušni periodi će biti sve duži, a s njima i veći broj šumskih požara. Planet čini 97,5% morske vode koju čovjek ne može koristiti, a dostupan je samo jedan posto od ukupne slatke vode. 22. ožujka obilježavamo Svjetski dan voda i na taj dan se sjetimo koliko nam je važna i kako bi izgledalo da nam nije omogućena u tolikoj mjeri, kao u nekim djelovima Svijeta. Potrebno je svakodnevno to imati na umu i pametno je i racionalno koristit, kako bi zalihe sačuvali što je moguće duže.

Otapanje ledenjaka i zagrijavanje oceana, dodatni su dokaz kako globalno zatopljavanje ugrožava život na Zemlji. Globalne temperature mogle bi narasti za samo dva desetljeća do kritične granice koja bi mogla pokrenuti opasne poremećaje u klimi planete Zemlje.

U sklopu akcije „Sat za planet Zemlju“, koja je nastala kao glas protiv klimatskih promjena, a ove godine se obilježava po 10.-ti put, u subotu 25. ožujka, potrebno je na sat vremena, između 20:30 i 21:30 sati ugasiti svjetla u tu svrhu. Kako bi svijet gledali iz drugog kuta, potrebno je najprije mijenjati sebe, promjenama koje možemo napraviti u svom svakodnevnom životu. Vjerujem kako bi poziv na ekološke promjene trebao senzibilizirati naše shvaćanje klimatskih promjena i ekoloških problema.

(Energypress.net)