Povratak prirode na gradske krovove

U Skandinaviji su ovakvi krovovi već uobičajeni. Sada se praksa pokrivanja zgrada krovovima koji su u stvari travnjaci i vrtovi širi i na ostatak Europe.

Autor: Karin Jäger

Jürgen Quindeau se trenutno ne može požaliti na manjak posla. „Obiteljske kuće, poslovne zgrade, dvorane. Trenutno svaki deseti krov u Njemačkoj sa specijalnom nepropusnom obradom dobiva i zemljani pokrov”, govori ovaj krovopokrivač. Razloga za ovaj trend je mnogo. Pretvaranje krova u vrt je smislena alternativa pogotovo u urbanim sredinama, a tako se štedi i skupi zemljišni prostor za vrt i okućnicu. Da se svaki krov u Njemačkoj pretvori u travnati vrt, dvije trećina betoniranih površina bi moglo biti vraćeno prirodi, tvrde urbanisti, arhitekti i zaštitnici okoliša. Zelenilo na krovovima, osim toga, pozitivno djeluje tijekom velikih ljetnih vrućina i obilnih padalina. Jürgen Quindeau je jedan od pionira ovakve vrte gradnje u Njemačkoj. Nakon studija hortikulture počeo je saditi kaktuse po krovovima, a nakon toga je izučio krovopokrivački zanat. „Crijep, škriljac, opeke i slični uobičajeni materijali me nikada nisu zanimali”, kaže ovaj poduzetnik.

U međuvremenu je priprema krova za Jürgena postala stvar rutine. Najvažnija je specijalna folija koja ne samo da mora krov učiniti nepropusnim za vodu, nego mora skrbiti i za to da korijenje biljaka ne prodre kroz strop. Pored svih gore navedenih praktičnih prednosti koje donose ozelenjeni krovovi jedan je ipak presudan, onaj estetski. „Svaki vrt je jedinstven. Pejzaž je od krova do krova drugačiji”, kaže Jürgen Quindeau. No javni ulagači se više zanimaju za onaj praktični aspekt, kako bi opravdali višu cijenu. Pored bolje regulacije toka padalina, zeleni krovovi djeluju i kao prirodni klimatski uređaji. Krovovi, pogotovo oni stariji prekriveni katranom, se mogu zagrijati i do 80 stupnjeva Celzijevih. Kod vrtova na krovu to nije moguće. Temperature u prostorijama odmah ispod krova su mnogo ugodnije. Time se dugoročno štedi energija što je gradovima i općinama atraktivni argument. Najdalje je otišao grad Hamburg koji planira ozeleniti 70 posto svih krovnih površina u gradu.

Povratak prirode u gradove

Krov štiti i samu zgradu i produljuje joj vijek trajanja. „Ravni krov posut šljunkom se mora obnoviti nakon 15 do 20 godina. Vrtni krov tek nakon 40″, kaže Jürgen Quindeau pozivajući se na jednu studiju Instituta Fraunhofer. Već nakon kratkog vremena se čak i krov s niskom vegetacijom poput trave ili mahovine pretvori u pravi mali biotop s različitim insektima koji privlače i ptice. „Jako je zanimljivo gledati kako se takav jedan krov brzo razvija”, kaže krovopokrivač-vrtni arhitekt. No osim niskog raslinja poput trave ili mahovine, što je i najpovoljnija varijanta krovnog vrta, mogući su i grmovi pa čak i manja stabla. Ovisno o dubini džepa i veličini krova, moguće su kombinacije staza, jezerca, kao u pravom vrtu. No posljednju riječ imaju ipak statičari koji moraju ocijeniti podnosi li krov toliku težinu. Naime kod većih biljaka težina vrta se penje i do 500 kg na metar kvadratni.

(DW)