Istina o Jasenovcu

Film redatelja Jakova Sedlara “Jasenovac – istina“, prikazan ovih dana u prepunoj dvorani kina “Europa” u Zagrebu, donio je niz ekskluzivnih informacija koje se javno nikada nisu u ovoj zemlji izgovorile. Uzmemo li u obzir klasičan jugokomunistički stereotip o Jasenovcu, za koji su pola stoljeća tvrdili da je tamo umoreno 700.000 ljudi, ovaj film ruši brojne mitove. Žurim reći da Sedlar, dakako, ne negira jasne povijesne činjenice o NDH i zločinima koji su je pratili, niti negira da je Jasenovac bio jezivi logor smrti, jer to nije ideja filma.

Zatajene istine

Sedlar, kako je uvodno rekao, dopušta i to da nije nemoguće da je neku informaciju koja je u filmu objavljena moguće demantirati i upravo poziva da ga se u tom slučaju ispravi, on dakle ne pledira pisati konačnu istinu o Jasenovcu, ali on ovim filmom poziva na dijalog kako bismo se približili punoj istini koju druga strana uporno odbija. Što je Sedlarov film donio, a da prije njega nismo znali?

Sedlar najprije konstatira da punu i pravu istinu o jasenovačkim žrtama nikada nećemo saznati jednostavno zato što komunističke vlasti koje su je mogle utvrditi, budući da su im svi podaci bili na raspolaganju, nikada nisu obavile temeljitu istragu. Ta činjenica postavlja prvo pitanje: zbog čega su, ako ne zbog manipuliranja brojkama, ostavili povijest zakinutu za točne podatke o stradanju u tom logoru?