Bijeda Ivane Bodrožić

Miguela de Unamuna pitali onomad koji je bio pravi, povijesni Sokrat. Je li to bio onaj o kojem govori Platon, ili onaj o kojem govori Ksenofont, ili pak onaj Aristofanov? Odgovor je bio potvrdan za sva tri autora. Povijesni Sokrat nije čovjek od krvi i mesa koji je u to vrijeme živio u Ateni, već onaj koji je (za)živio u svakom od onih koji su ga slušali, pa je svatko od njih sudjelovao u oblikovanju njegove duše koju su ostavili čovječanstvu. Sokrat od krvi i mesa je “nebitan”, njegova historija je neodvojiva od njegovih pripovjedača. Oni su u Sokratu vidjeli slojeve koje ni sam Sokrat nije. Kao što ni Odisej nije bio svjestan cjeline samoga sebe dok nije maskiran čuo priču o sebi od slijepog (!) pripovjedača. Tzv. fikcija nerijetko je samo oštrouman pogled u zbilju koju dobar pripovjedač dariva manje obdarenima maštom. Loš pripovjedač je onaj koji vidi ono što svi vide.

Tu počinje priča o bijedi Ivane Bodrožić, ne kao osobe, već kao netalentiranog pisca. Osobu ne poznajem.

 

pročitaj cijeli članak