Hrvatska bira: Ili će pametno upravljati ili će i Rumunjskoj gledati u leđa

Pametno definirati prioritete javnih politika jest spasilačka akcija. Hrvatska raste, nakon izlaska iz (statističke) recesije. Možda smo već povjerovali kako nema povratka u recesiju. Ipak, bila recesija ili pak rast, to je zapravo tek sporedno pitanje. Život je pun uspona i padova.

Konkurentnost nema nužno veze s BDP-om

Problem o kojemu pričam nema veze kretanjima BDP-a, ali može osigurati dugoročni rast i konvergencijsko dostizanje standarda razvijenog svijeta. Barem trebamo spriječiti da nas Rumunjska prestigne. Stvar je dublje, u mentalitetu, pogotovo kod sustava politike.

To je u suštini pitanje konkurentnosti, odnosno želje i akcija da budemo bolji od drugih. Šveđani često nisu zadovoljni ako nisu prvi, a Hrvati često nisu svjesni da su i među najlošijima! Poslovni sektor je ocijenio u svjetskom izvješću o konkurentnosti da imamo visoko regulatorno opterećenje koje nameće državna birokracija, prema čemu smo na gotovo zadnjem mjestu na svijetu. Kada se sagledaju i neki drugi indikatori konkurentnosti, onda je jasno što je temeljni izvor hrvatske nekonkurentnosti – politika i administracija stvaraju uglavnom loše javne politike zbog kojih su uvjeti poslovanja loši. Hrvatska je ujedno predvodnica odljeva pameti, automatski bez atraktivnosti za (značajniji) priljev pameti. Ne treba ovo shvatiti kao paušalno generaliziranje kao da je sve crno. Ipak, treba biti realan i budan, otvoren i iskren, spreman na obnovu.