Zrinko Ogresta ili Kratki film o muci i uzaludnosti praštanja. Ili kako je biti žena srpskoga ratnog zločinca i živjeti u Hrvatskoj?

Cijelo popodne i večer tvrdoglavo sam se, kao član festivalskog žirija, borio za jedan mali i skrajnuti, ni za kakve novce, i mimo službene nacionalne kinematografije, snimljeni film. Nisam smio odustati, iako je situacija, činilo se, bila bezizlazna, jer su se jedna nasuprot drugoj našle dvije tvrdo suprotstavljene strane, dva shvaćanja filmske i svake druge umjetnosti, a pomalo i života. Što se mene tiče, da ona druga strana nije popustila, i danas, godinu dana kasnije, mi bismo žirirali, jer naprosto nije bilo načina da popustim. Bilo je to lani, na beogradskom Festu, film se zvao “Isceljenje”, redatelj Ivan Jović. Tema filma: praštanje, kako je teško i bolno oprostiti, kako to dugo traje, i kako je duboko neizvjestan krajnji ishod.

Oprost je temeljna preokupacija kršćanstva i svih srodnih monoteističkih religija. Oprost je bit svakog morala. I amoralni bi da praštaju i da im bude oprošteno. Ali prašta se uglavnom i samo onima koji ni za što nisu krivi. Kao što se i od drugih očekuje da pređu preko tvoga nedjela, da ga ponište, oglase da se nije ni dogodilo, a ne da ti oproste ono što si doista učinio. Oprost je najrjeđa čovjekova reakcija na drugog čovjeka. Katkad se učini da nitko nikome nije ništa oprostio. Ili da su praštali samo sveci, pravednici, iznimni ljudi koji su svoj oprost redovito plaćali najvećom mogućom cijenom. Oni koji su znali oprostiti završavali su na lomači, koju bi im priređivala na oprost nespremna rulja. A katkad bi lomaču potpalili upravo oni kojima je opraštano.

pročitaj cijeli članak