Komunizam je pao, hoće li pasti Walesa

I ovaj put ista priča može biti ispričana na dva načina. U prvom, ikonopokloničkom, govori se o siromašnom dvadesetsedmogodišnjem električaru koji je dobio na lutriji, pa svojoj brojnoj obitelji kupuje prvi televizor i perilicu za rublje; u drugom, ikonoboračkom načinu pričanja priče mladi električar nije dobio na lutriji, nego je dobio izvanredni honorar kao doušnik tajne policije, i od toga kupio televizor i perilicu. Između ovih dviju verzija – koje ironično aktualizira novinar britanskog Economista – zatekla se današnja Poljska, a s Poljskom i sama Europa. Riječ, naime, nije samo o jednome siromašnom električaru, uvjerenom katoliku, koji će pred onim televizorom naroditi osmero djece, i svim osmero će prati platnene pelene u onoj perilici, niti je prijepor u tome koji je izvor priče istinit, onaj koji proizlazi iz osobne ispovijesti i iz narodne legende, i koji govori o dobitku na lutriji, ili onaj koji se poziva na arhive tajnih službi, nego se u ovoj priči, gledanoj s obje strane, radi o problemu slobode. A sloboda se ne sastoji u tome da jedna verzija priče pobijedi drugu, ali još i manje u tome da obje verzije dobiju jednako pravo građanstva. Sloboda je u tome da priča bude ispričana u skladu s vremenom u kojemu se odvila, a ne u skladu s našim današnjim željama, običajima i očekivanjima.

pročitaj cijeli članak