Priča o Arsenu i njegovoj djevojci

Ima ljudi kojima život prođe u nastojanju da prođu jeftinije. Viđate ih u trošnim cipelama i staroj zamazanoj jakni, vazda s nekim napetim izrazom, kako koncentrirano zure u izloge proučavajući cijene, računajući nešto u glavi, a u stanju su napamet množiti četveroznamenkaste brojeve, ili kako zaustavljeni kod kontejnera za smeće negodujući primjećuju da budalasti narod baca još skroz dobre stvari, i prenu se kao iz sna kad ih zovnete.

“Ma, molim te, gledaj”, kažu oni s ozarenim, trijumfalnim osmijehom, “našao sam suhu svinjsku koljenicu za četrdeset osam lipa po kili”.

Kad god ih sretnete, takvi uza se imaju nešto s čime su senzacionalno povoljno prošli, svinjetinu, pastrve na akciji, rizling u ekonomičnom plastičnom pakiranju od pet litara ili metlu jedva uočljivo napukle drške. Čovjek rastvara najlonsku vrećicu pokazujući vam plijen. Vi se neoprezno nagnete poviriti na nešto zelenkasto što samo oblikom daje na koljenicu, a odozdo vas zapahne takav snažan vonj da vam suze pođu i morate se rukom nasloniti na obližnju zgradu da se ne srušite.

pročitaj cijeli članak