Proda li svoje dionice MOL-u, tada Hrvatska odustaje od Ine

Simptomatično je da svaka hrvatska vlada – s koje god strane političkog spektra došla – čim zasjedne u kabinet zasuče rukave i krene rješavati problem Ine. Dapače, nekadašnji prvi potpredsjednik Vlade Radimir Čačić taj teški zadatak preuzeo je i prije nego što je formalno postao ministar, pa je još kao kandidat za člana Vlade čelnicima mađarskog MOL-a slao pismo u kojem ih obavještava da će sve daljnje pregovore oko dioničarskog ugovora i odnosa u hrvatskoj kompaniji voditi s njim, potpuno ignorirajući pritom činjenicu da je u tom trenutku u Mađarskoj bio optužen za ozbiljno kazneno djelo. Četiri godine kasnije povijest se ponavlja, pa je ovaj put HDZ-ov ministar vanjskih poslova požurio posjetiti svog mađarskog kolegu i s njim početi “ozbiljne razgovore” o rješavanju otvorenih pitanja o Ini. Poput Čačića i Miro Kovač pritom je odlučio ignorirati činjenicu da je ključno otvoreno pitanje između Zagreba i Budimpešte rezultat odluke mađarskih vlasti da skandaloznim rješenjem o “zaštiti nacionalnih interesa” sačuvaju šefa MOL-a Zsolta Hernadija od pojavljivanja pred hrvatskim sudom, gdje je u legitimnom i zakonitom postupku optužen da je bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu isplatio milijune eura mita kako bi mađarskoj tvrtki dao nepripadajuća upravljačka prava u Ini. A tada je – treba to istaknuti – na vlasti bio HDZ, a sastancima Hernadija i Sanadera prisustvovao tadašnji član Uprave Ine, današnji MOL-ov lobist i intimus šefa HDZ-a Josip Petrović. Da bi dojam deja vua bio potpun i sada se – kao i prije četiri godine – iz neslužbenih Vladinih izvora pojavljuju inicijative o prodaji dodatnog paketa državnih Ininih dionica MOL-u. I ratio takvih inicijativa je isti: Hrvatska ionako nema nikakvog utjecaja na poslovanje Ine, pa je onda bolje da izađe iz cijele priče i zaradi neki novac kojim bi sanirala prenapregnuti proračun. Kao zagovornik te ideje sad se opet pojavio i neumorni Radimir Čačić lamentirajući o tome kako Hrvatska nema novca da ponovno postane većinski vlasnik, pa je onda logično da se spusti na razinu od 25 posto i zadrži “kontrolni paket”. Nejasno je samo što bi to točno taj paket kontrolirao. Naime, Hrvatska i danas s vlasničkim udjelom od 44 posto – tek par postotnih poena manje od MOL-a – faktički nema nikakve kontrole nad Ininim poslovanjem, osim u segmentu radikalnih poslovnih odluka, poput promjene sjedišta tvrtke, naziva ili veće prodaje imovine.

pročitaj cijeli članak