SDP je izgubio izbore, ali i dalje ne da vlast

Lozančić, Hasanbegović, Radman. Mogli bismo ovom kratkom popisu dodati još neke, koji su indikativni za ono što se događa. Borba za vlast nije gotova, tek je krenula.

Demokracije se od prikrivenih diktatura razlikuju po tome u kolikoj je mjeri politička moć koncentrirana u rukama institucionalnih, a koliko izvaninstitucionalnih centara moći. Sjetite se samo Staljina. U njegovoj eri, brojni su ljudi bili predsjednici SSSR-a, ali ih se više nitko ne sjeća. Sjećate li se Nikolaja Švernika? Ne, naravno. Bio je predsjednik prezidija Vrhovnog sovjeta SSSR-a zadnjih desetak godina Staljinove vlasti, formalno najmoćniji čovjek SSSR-a tog vremena. Staljin? Generalni sekretar partije, formalno je bio nitko i ništa, nikakva se partija u ustavu SSSR-a nije spominjala.

Navodim to kao primjer da se stvarna vlast i ona na papiru često razlikuju. I u Jugoslaviji je bilo slično, ustav je bio napisan “za Engleze”, a vlast je bila u rukama Tita, partije, tajne policije i vojske. Odluke se nisu donosile u Narodnoj skupštini nego u CK SKJ, a u SRH se nisu donosile u Saboru, nego u “kockici”. U današnjoj Rusiji, kako je poznato, svu vlast drži oligarhija proizašla iz bivšeg KGB-a s Putinom na čelu, izbori su uglavnom predstava, a podjela vlasti dogovorena prije njih. Ni u SAD stvari nisu idilične, izvaninstitucionalni centri moći i interesni lobiji i tamo kroje političku kartu mimo volje biračkog tijela, a u Hrvatskoj je to posebno izraženo. Netko je još davno rekao da je Tuđman devedesete dobio izbore, ali da nikad nije osvojio vlast. Ona je ostala u rukama obavještajnih, medijskih, NGO-ovskih, špijunskih i svih drugih mogućih struktura koje su krojile javno mišljenje pa i politiku. Prava bitka za vlast je počela tek nakon rata, do tada je zahvaljujući zajedničkom neprijatelju vladalo primirje između udbaške i one druge Hrvatske, a Tuđmanovi nespretni potezi i loš izbor kadrova su ga doveli do poraza u toj borbi, uz obilnu asistenciju vanjskih čimbenika poput Londona i njihovih ljudi poput Sorosa. Kontrola nad HRT-om i loša medijska propaganda preko Tuđena u Večernjaku i redikula tipa Smiljka Šagolja mu nisu pomogli – Partija je bila puno spretnija u tim poslovima.

pročitaj cijeli članak