Vladko Maček je na žalost bio u pravu

U zimu 2016, u atmosferi općeg bijesa i beznađa, kada je već izgubljena svaka mogućnost razgovora i kada je o stvarima bolje šutjeti ako ih se već ne može cijele izgovoriti, čini se da je 1940. i 1941. Vladko Maček jedini bio u pravu. Historijski procesi dugo traju, pa ono što je izgledalo definitivno dovršeno 1945, 1948, 1971, ili 1990. i 1995, ili čak, možda, 3. siječnja 2000, dotrajalo je do današnjih dana i do trenutka kada s gorčinom u srcu – i tugom nad vlastitim malim životima, koje smo mogli sretnije i ljudskije provoditi u nekoj Kanadi, Americi, Australiji – možemo reći da je Vladko Maček bio jedini u pravu i da je samo on precizno poznavao naravi svoga naroda i njegovih elita, da je samo on tačno procjenjivao svu malenost Hrvatske i Hrvata.

To je izjava za koju se i ne zna kada ju je dao, ni je li te riječi uopće izgovorio, ali one su postale naknadno upisan moto cjelokupnoga njegovog političkog djelovanja: “Kada se veliki tuku, malima je mjesto pod stolom!” Je li to rekao 1940. ili su to još Radićeve riječi, koje Maček preuzima kao svoje? Ili je riječ samo o šali izgovorenoj u užem krugu u nekom društvenom domu u unutrašnjosti? Što god bilo i kako god bilo: nema riječi koje mogu tačnije izraziti bit današnje hrvatske nevolje s povijesnim bremenom 1941, s hrvatskim (naravno partizanskim, kojim bi drugim) antifašizmom i ustaštvom, s jednom pobjedom i jednim porazom, ali i sa suočenjima s vlastitom prošlošću i zločinima počinjenim u ime naroda.

pročitaj cijeli članak