Ološ na vlasti

Površni promatrač sve uzbudljivijih kulturno-političkih događanja u Hrvatskoj mogao bi pomisliti da se tamni oblaci roje u glavi gospođe Nataše Jovičić. Nakon što je preko portala Novosti javnost iznova upućena u to kako se friško instalirani ministar kulture ZlatkoHasanbegović, gostujući u svibnju prošle godine u emisiji ‘Bujica’ neonacistaVelimira Bujanca, zalagao protiv državnog pokroviteljstva nad komemoracijom žrtvama ustaškog logora smrti u Jasenovcu – kazavši tom prilikom da je ‘problem državno pokroviteljstvo nad takvim događajima’, jer se u Jasenovcu ‘ne komemorira žrtva’, već se to okupljanje ‘zloupotrebljava za rehabilitaciju jugoslavenskog komunizma’ – po logici stvari bi jedna od najzabrinutijih osoba u zemlji trebala biti upravo ravnateljica Spomen-područja Jasenovac.

Ako je na čelo Ministarstva kulture postavljen deklarirani ljubitelj NDH, netko tko je bio pripadnik Pavelićeva HOP-a i potpredsjednik Počasnoga blajburškog voda, netko tko tvrdi da je antifašizam floskula i da su Hrvati u Drugom svjetskom ratu doživjeli poraz, napokon, netko tko bi uskratio državno pokroviteljstvo nad odavanjem počasti žrtvama nacističkoga logora, zašto onda država s takvim političkim vodstvom – morala bi strepiti gospođa Jovičić – ne bi sabotirala i kompletnu Javnu ustanovu Spomen-područje Jasenovac, kojom ona smjerno upravlja, zašto je ne bi jednostavnim ukazom ukinula i ostavila samo Bogdanovićev Kameni cvijet da straši vrane na zarasloj livadi, ili čak i njega uklonila dinamitom i teškom mehanizacijom kao grozomoran ostatak ‘jugoslavenskog komunizma’, tim više što rad spomenute ustanove spada baš u resor koji vodi NDH-nostalgičar, pa on sada ima ovlast postavljati i smjenjivati upravu i ravnatelja, a to znači i priliku da uđe u prostor službenoga sjećanja na ustaške opačine s ingerencijama lisice u kokošinjcu?

Trebam li se u ovoj situaciji javno oglasiti? – možda se pita gospođa Jovičić. Ima li išta normalnije nego da na revizionističke poruke s vrha vlasti reagira upravo voditeljica institucije čija je svrha čuvati uspomenu i opominjati na nacistička zla? – možda se pita gospođa Jovičić. Što bi moglo biti prirodnije nego da se pokušajima negacije i minoriziranja zločina u Jasenovcu suprotstavi onaj kome je obrana istine o Jasenovcu takoreći u opisu radnog mjesta? – možda se pita gospođa Jovičić. Možda bi trebala potpisati neku od peticija kojima ovih dana konsternirani građani traže ostavku ministra Hasanbegovića? Ima li uopće, s funkcijom koju i dalje tegli na leđima poput glomaznoga betonskog bloka, moralno pravo na šutnju?

pročitaj ovaj članak