Kineski pogled na Europu: Zašto ste izgubili identitet?

David Zhang je Kinez u Parizu. Na prvoj je godini doktorskog studija iz mehanike fluida u Parizu. Nakon što doktorira planira provesti nekoliko godina u Francuskoj kao profesor i istraživač prije povratka u Kinu, ili preseljenja u Japan. A pod naslovom “Kineske refleksije na Europu” je objavio zanimljiv tekst u kom izlaže svoja osobna iskustva u Europi, kao stranac neeuropskog porijekla.

“Pet je godina kako sam doselio iz Kine kako bih studirao u Francuskoj. Tijekom tog vremena, svjedočio sam kako je ova velika europska zemlja izgubila svoje tradicionalne vrednote i postupno postala utočište za imigrante iz trećeg svijeta”, kaže Zhang. “Rođen sam 1986 u obitelji srednje klase u Kini. Vjerovao sam da živim u predivnom vremenu, u kom ljudi ne stradavaju od epidemija, ratova, ili zbog rasizma. Bio sam zadovoljan time kako se ova stara azijska zemlja konačno otvorila i prihvatila ljude sa svih strana svijeta. Toliko smo čeznuli za tom da budemo dio modernog, slobodnog svijeta da je postalo gotovo “pitanje časti” razgovarati na engleskom sa strancima. U Shijiazhuangu, mom gradu oko 300 km jugozapadno od Pekinga, bilo je puno studenata iz Kameruna i Južne Koreje. Sretao sam ih po barovima i sprijateljio se s njima. Uživao sam u tom egzotičnom iskustvu. Iskreno sam se nadao da će ljudi iz cijelog svijeta doći u Kinu. No, nikad se nisam zapitao kako bi to izgledalo kad bi odlučili ostati i pokušali postati Kinezi.

Prije pet godina došao sam u Francusku, sa stipendijom za studij za inženjera. Europa me je privukla zbog ljepote europske civilizacije. No, kako bilo da bilo, ja nisam Europljanin, i nikad ne mogu postati Europljanin.

Francusko društvo tolerira rasizam samo ako je uperen protiv bijelaca, i, u manjoj mjeri, ako je uperen protiv Azijata. Naučio sam da biti Azijat u Francuskoj može biti dvostruko loša stvar. Puno Francuza smatra nas nametljivim turistima ili poslovnim konkurentima. U pravilu su sa mnom postupali dobro, no u jednoj prilici sam došao u sukob s Francuzom. Čekao sam autobus oko ponoći, kad su mi prišla dva očito pijana mladića na inače praznoj ulici. Jedan me je na engleskom pitao odakle dolazim, i ja sam na engleskom odgovorio da sam Kinez. Drugi mi se unio u lice pitajući jesam li turist. Nisam odgovorio. Počeo me šamarati ponavljajući “sviđa li ti se ovo?”. Podigao sam ruke da se zaštitim, a drugi ga je zaustavio, govoreći da više nije smiješno. Otišli su prije nego mi je došao autobus.

pročitaj cijeli tekst