Izjava bi bila jača da nije bježao od pitanja

Jedna od razlika između sudbene i izvršne vlasti je i komunikacijska: sudbenoj vlasti je pravo i dužnost komunicirati presudama i njihovim pismenim obrazloženjima, izbjeći komentiranje vlastitih odluka, reagirati na prizive odnosno na odluke višeg foruma, a oglušiti se na komentare sa strane, bili oni medijski, politički, pa čak i stručni, dok je izvršna vlast dužna obrazlagati ne samo svoje postupke nego i izjave dužnosnika, odgovarati na pitanja ne samo u parlamentarnim tijelima nego i u javnosti, osobito u novinstvu, kojemu je jedna od temeljnih funkcija “propitivanje djelovanja svake vlasti”, kako je na ministarskom sastanku formuliralo Vijeće Evrope.

Ograničivši se na izjavu, bez odgovaranja na pitanja, hrvatski ministar kulture dr. Zlatko Hasanbegović očito smatra da ima pravo na jednosmjernu komunikaciju zatvorenog tipa. Nije htio odgovoriti na pitanja novinara pred kojima se našao, niti je odgovorio na pitanja postavljena u novinarskim, stručnim, odnosno političarskim komentarima. Nije htio govoriti o konkretnim stavovima (npr. spram Daytonskog sporazuma, spram eventualne hrvatske državne granice na Drini), smatrajući da je dovoljno izjasniti se “načelno”.

Umjesto odgovornog odnosa prema javnosti, ministar je tako u svojoj izjavi izabrao autoritativan diskurs i stav indignacije, na što bi imao pravo kao privatna ličnost, ali na to nema kao jedan od nosilaca izvršne vlasti. To može biti ili odraz nesnalaženja u novoj funkciji, ili svijesti o neobranjivosti pozicije odnosno iluzije o nedodirljivosti funkcije. U politici nema mjesta indignaciji kada nečije stavove kritizira netko s drukčijim stavovima.

pročitaj cijeli članak