Da 12 apostola preuzme HNS, s kim bi radili?

Iako je bez konkurencije najpopularniji sport u Hrvatskoj, mnogi roditelji djecu nerado daju u nogomet. Nakon posljednje konferencije za novinare Zdravka Mamića, na kojoj je on bio najveća zvijezda, ali su glavni igrači ipak bili odvjetnici Jadranka Sloković i Čedo Prodanović, razloga zašto djecu držati podalje od nogometa barem je jednako kao i prije presice.

Naša djeca mogu u Irsku, Njemačku, Kanadu, Ameriku, ponetko u Australiju, i u nogomet. Nogomet je sinonim za tenis, nešto rukometa, malo košarke, mrvu vaterpola, mrvicu atletike, sport je nogomet. Ali dok su ostali sportovi uglavnom što su bili u mojem djetinjstvu, nogomet najviše nalikuje getu. Grublji je od svih. Prepreke koje dijete mora svladati na putu od zaljubljivanja u sport do uspjeha prenaglašeno su nesportske. Prerano se mali ljudi suočavaju s onim što mi odrasli jednom riječju zovemo životom. Da mi dijete kaže da bi htjelo trenirati nogomet, ne znam što bih rekao. Ni kako bih ga pripremio na sve što ga čeka, a sa sportom nema veze. Što je dijete talentiranije, što je sport manje “aktivnost za usvajanje radnih navika i stjecanje drugih vrlina”, što je dijete bliže istinskim sportskim ostvarenjima, nesportskih iskušenja je više. I gadljivija su.

pročitaj cijeli članak