Teritorijalne reforme: moda, nužnost ili nešto treće?

Tema reforme lokalne samouprave često je prisutna u akademskim, stručnim i političkim raspravama u Hrvatskoj. Sastavnim se dijelom takve reforme, s više ili manje argumenata, smatra reforma teritorijalnog ustroja zemlje. Ova tema izaziva visok emocionalni naboj, a stavovi o teritorijalnom preustroju u pravilu su kruti i ekstremni. Neslaganje je posvemašnje – ne slažu se političari različitih opcija, stručnjaci se ne slažu s političarima, a političari na lokalnoj ne slažu se s političarima na nacionalnoj razini.

Ovakve tenzije otežavaju trezven pristup problemu i koče bilo kakve pomake, pa čak i one koji bi bili racionalni i nužni. Ovaj je tekst pokušaj da se započne s razgovorom o teritorijalnoj reformi Hrvatske na temelju podataka, uvida u praksu drugih zemalja i preporuka kojima obiluje domaća i inozemna literatura. Osim toga, on nudi barem tri zaključka koji bi trebali pridonijeti međusobnom razumijevanju svih dionika moguće reforme lokalne samouprave u Hrvatskoj.

1) Teritorijalne su reforme provedene u mnogim zemaljama EU u zadnja tri deseteljeća pa Hrvatska ne bi bila izuzetak ako bi poduzela takvu reformu.

Bavljenje teritorijalnim ustrojem zemlje nije hrvatska specifičnost. Naprotiv, teritorijalna reorganizacija može se smatratiopćim trendom u zemljama Europske unije, pa i šire. Teritorijalne su reforme ušle u modu već 80-tih i 90-ih godina prošlog stoljeća, kada se razvijala ideja o Europi regija, odnosno ideja o tome kako su europske regije s njihovim kulturnim, povijesnim, gospodarskim i drugim posebnostima i snažnim identitetom, prirodni nositelji gospodarskog razvoja. Tada je u mnogim zemljama došlo do regionalizacije, odnosno do okrupnjavanja srednje razine vlasti u veće homogene prostorne cjeline – regije.

pročitaj cijeli članak