Razrješenje ravnatelja SOA-e moglo bi biti samo uvod u hrvatski Watergate

To što u Hrvatskoj ne postoji nijedan pošteni tabloid ne znači da nam nedostaje zabave. Tu su naši političari veći majstori od bilo koje starlete ili posrnule zvijezde čiju neobuzdanu nametljivost bi nam moglo ponuditi tabloidno tržište. Naša politička stvarnost dovoljno je skandalozna, kičasta i sklona incidentu da nema potrebe dodatno je skandalizirati. Najnovija takva zabava za široku publiku odvija se oko smjene ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA), Dragana Lozančića, koju je inicirala predsjednica Grabar-Kitarović, a o čemu se zadnjih dana povela vrlo živa rasprava u javnosti. Ima li išta skandalozije od toga da se otajstveni svijet špijuna i službi odjednom nađe pod svjetlom reflektora i u središtu interesa najšire javnosti?

Mora se priznati da je to vrhunski repertoar za svakog pravog sladokusca. Svijet ideoloških prepirki i galama oko ustaša i partizana je za nešto grublje duše – to može poslužiti samo kako bi se Urbi et Orbi oglasilo da se politička paradigma u Hrvatskoj promijenila, da je novi gospodar zasjeo na tron. To je laka pjena. Natezanje oko smjene prvog hrvatskog obavještajca, međutim, druge je vrste. Ono prije liči na potmulo slijeganje terena nakon potresa, na dubinsko slaganje poluga moći, i tu nema ništa od zvučnih parola i lepršavosti ideoloških barjaka. Taj svijet je u odnosu na jednostavan dualistički svijet ideologije često i izokrenuti svijet, svijet onkraj ogledala. Da bismo znali što je tu doista na stvari, moramo biti “insajderi”. Mi obični smrtnici, pak, možemo o tome samo nagađati i sklapati krhotine mozaika koje dopru do nas, uglavnom slijedeći varljivo načelo da je sve suprotno od onoga kako nam se čini.

pročitaj cijeli članak