(Ne)realnost alternativa aktualnoj monetarnoj politici (I): Politika tečaja

U Hrvatskoj se nakon uspješnog antiinflacijskog programa iz listopada 1993. proširila teza da je kuna precijenjena. Već godinama se govori da bi brža deprecijacija kune mogla donijeti koristi gospodarstvu. Nadalje, smatra se, dijelom opravdano, da su kamatne stope na kredite previsoke. Dio ekonomista smatra da ih je moguće smanjiti nekim vidom izravne intervencije. HNB navodno propušta repo operacijama ili definitivnim otkupima po uzoru na središnje banke razvijenih zemalja snažnije djelovati na smanjenje kamatnih stopa. Rasprava je ponovo aktualizirana nakon HNB-ove službene najave o početku strukturnih monetarnih operacija.

Ovaj složeni sklop monetarnih pitanja može se podijeliti na četiri cjeline: (1) politika tečaja, (2) operacije na otvorenom tržištu, (3) mehanizam prijenosa monetarne politike i funkcioniranje tržišta kredita i (4) odrednice kamatnih stopa. Takav je i slijed četiri teksta, čiji je cilj pružiti dublji uvid u aktualne dvojbe o monetarnoj politici.

Alternative bez procjena

Bez obzira jesu li kritike HNB-u u proteklim godinama upućivane s gledišta politike tečaja, nedostataka operacija na otvorenom tržištu, kreditne politike ili politike kamatnih stopa, zajednički nazivnik bio je izostanak analitičkih procjena odnosno kvantifikacija. Možda je to bio razlog zašto je HNB do sada uglavnom ignorirao ponuđene alternative.

Predstavnici središnje banke najčešće su isticali da stručna i politička javnost propušta registrirati ekspanzivost monetarne politike zbog specifičnosti monetarnog instrumentarija u kojem obvezna rezerva još uvijek ima važnu ulogu (Martić, 2015). Prikazivali su i rezultate istraživanja o niskoj cjenovnoj elastičnosti robne razmjene (Bobić, 2010.) koji ukazuju na ograničene pozitivne učinke slabije valute na trgovački saldo. Upozoravali su i na primat očuvanja financijske stabilnosti (Galac, 2011).

I u javnim nastupima guvernera Vujčića prevladavao je stav da bi gubitak financijske stabilnosti bio veoma skup za društvo. Guverner je jednom prigodom istaknuo da se maksimalni dosezi monetarne i supervizorske politike svode na očuvanje financijske stabilnosti i kupovinu vremena za strukturne reforme (Vujčić, 2015).

S druge strane, financijska stabilnost bila je izložena otvorenoj kritici. Ivan Lovrinović (2016) tako govori o lažnoj stabilnosti, odnosno obmani: “Ona (financijska stabilnost, op. V.Š.) je plaćena užasno visokom cijenom visokog javnog i inozemnog duga, gubitka konkurentnosti, velikom nezaposlenošću, iseljavanjem ljudi i još puno toga”. Profesor je u nekoliko navrata govorio o fleksibilnijem tečaju i prijelazu u režim ciljanja inflacije kao rješenju za naše ekonomske probleme.

Osim izostanka kvantifikacija, u raspravama su rijetko elaborirani i teorijski argumenti. Stoga, pogledajmo prvo što kaže teorija. Zatim slijede podatci.

pročitaj cijeli članak